Žene koje konzumiraju manje ultraprerađene hrane imaju veće šanse za začeće, objavljeno je u časopisu Nutrition and Health. Loša prehrana može smanjiti vjerojatnost začeća i do 60 posto. Iako se već godinama niža plodnost dovodi u vezu s utjecajem velikih prehrambenih korporacija, tek su novija istraživanja počela konkretnije potvrđivati tu povezanost.
Prema rezultatima studije koju su provele Angelina Baric i Anthea Christoforou sa Sveučilišta McMaster u Kanadi, uočena povezanost ostaje prisutna čak i nakon što se uzmu u obzir dob, tjelesna masa, životni stil i drugi zdravstveni čimbenici. Riječ je o jednom od prvih istraživanja koje se bavi vezom između ultraprerađene hrane i neplodnosti među Amerikankama.
Autorice su analizirale podatke više od 2500 žena koje su sudjelovale u američkom Nacionalnom istraživanju zdravlja i prehrane (NHANES). Istraživanje uključuje intervjue, prehrambene upitnike i laboratorijske analize kako bi se dobio detaljan uvid u prehranu, demografske podatke, zdravstveno stanje i biomarkere.
Uočene su jasne razlike u prehrambenim navikama između žena koje su prijavile neplodnost – definiranu kao nemogućnost začeća nakon godinu dana pokušavanja – i onih koje nisu imale poteškoća sa začećem.
Žene koje su prijavile neplodnost konzumirale su više ultraprerađene hrane, koja je činila oko 31 posto njihova dnevnog unosa. Također su imale niže rezultate u pridržavanju mediteranske prehrane, koja se temelji na unosu voća i povrća, cjelovitih žitarica i zdravih masnoća.
Rezultati sugeriraju da ono što jedemo, kao i stupanj prerade hrane, može utjecati na reproduktivno zdravlje na načine koji nadilaze unos kalorija i tjelesnu težinu.
„Većina dosadašnjih informacija o ultraprerađenoj hrani fokusira se na kalorije i pretilost. Međutim, naši nalazi upućuju na nešto složenije – čini se da postoji dodatni mehanizam koji nadilazi kalorijski unos i tjelesnu masu, uključujući izloženost kemikalijama, na što su ranije studije već ukazivale“, objasnila je Anthea Christoforou.
Dodala je kako i uz naizgled uravnotežen unos nutrijenata, veća konzumacija ultraprerađene hrane znači i veću izloženost aditivima i kemijskim spojevima.
„Ultraprerađena hrana često sadrži kemikalije poput ftalata, BPA i akrilamida, koje mogu migrirati iz ambalaže ili nastati tijekom proizvodnje. Poznato je da ti spojevi narušavaju hormonsku ravnotežu, što bi mogao biti jedan od razloga uočenih povezanosti“, istaknula je Angelina Baric.
Mediteranska prehrana pokazala je pozitivan učinak na plodnost, no taj je učinak nestao nakon što se u analizu uključila pretilost, što sugerira da njezin doprinos proizlazi prvenstveno iz održavanja zdrave tjelesne mase i metabolizma.
Nalazi dodatno naglašavaju potrebu za kvalitetnim nutricionističkim savjetovanjem žena reproduktivne dobi. Iako se pojedinačni učinak može činiti relativno malim, u potpuno prilagođenim modelima veći unos ultraprerađene hrane bio je povezan s oko 60 posto manjom vjerojatnošću začeća.
Važno je napomenuti da je riječ o presječnom istraživanju, što znači da rezultati pokazuju povezanost, ali ne i izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Ipak, ovako snažne korelacije mogu imati značajne posljedice na razini populacije, osobito s obzirom na široku rasprostranjenost konzumacije ultraprerađene hrane.
„Vrlo malo istraživanja postavilo je temeljno pitanje: kako prehrana žena utječe na njihovo reproduktivno zdravlje? Plodnost je iznimno važna, a ovo je prvi put da se ovi prehrambeni obrasci i neplodnost analiziraju na ovako velikoj razini“, naglasila je Christoforou.
„Ako ultraprerađena hrana ne utječe samo na tjelesnu masu i kardiometaboličke bolesti, već i na hormonalne procese, riječ je o znatno ozbiljnijem problemu nego što se dosad mislilo, a javnost toga još uvijek nije dovoljno svjesna“, zaključila je.