U Španjolskoj je 26. ožujka provedena eutanazija nad 25-godišnjom Noeliom Castillo Ramos, nakon gotovo dvogodišnje pravne borbe koju su njezini roditelji vodili kako bi spriječili taj čin. Slučaj je izazvao snažne reakcije i otvorio raspravu o primjeni zakona o eutanaziji, poglavito u kontekstu mentalnog zdravlja.
Prema španjolskom zakonodavstvu, osoba koja traži eutanaziju mora biti punoljetna, mentalno sposobna i svjesna u trenutku podnošenja zahtjeva, imati državljanstvo ili reguliran boravak te bolovati od teške i neizlječive bolesti ili ozbiljnog kroničnog stanja koje uzrokuje invaliditet, što potvrđuje liječnik.
Dana 24. ožujka Europski sud za ljudska prava odbio je privremenu mjeru koju je zatražila obitelj kako bi se postupak zaustavio, čime je okončana pravna bitka. Dan kasnije, u intervjuu za Antena 3, Castillo je opisala svoje stanje riječima da nema volje ni za što, da teško spava te da trpi bolove u leđima i nogama. Govorila je i o dugotrajnom osjećaju usamljenosti i nerazumijevanja te nedostatku životnih ciljeva.
Njezin život obilježile su brojne teškoće. Nakon razvoda roditelja bila je pod skrbi državnih službi, tijekom čega je, prema dostupnim informacijama, bila žrtva više seksualnih napada. Organizacija Abogados Cristianos, koja je zastupala njezina oca, navela je da joj je ranije utvrđen 67-postotni invaliditet zbog psihičkih bolesti.
U listopadu 2022. pokušala je počiniti samoubojstvo skokom s balkona, nakon čega je zadobila ozljede zbog kojih koristi invalidska kolica, a stupanj invaliditeta povećan joj je na 74 posto. Prema tvrdnjama iste organizacije, to upućuje na to da je primarni problem bio psihijatrijske naravi. Ipak, sama Castillo istaknula je da nije nepokretna te da se može samostalno brinuti o sebi.
Tijekom života bila je više puta hospitalizirana u psihijatrijskim ustanovama, gdje je također pokušavala samoubojstvo. Iz bolnice je otpuštena u lipnju 2023., a u travnju 2024. podnijela je zahtjev za eutanaziju, koji je odobren za kolovoz iste godine. Time je započela pravna borba njezina oca, uz potporu organizacije Abogados Cristianos, koja je u jednom trenutku uspjela privremeno zaustaviti postupak.
Postupak je uključivao i kaznene prijave protiv liječnika i pravnika uključenih u procjenu zahtjeva, kao i protiv članova povjerenstva za procjenu i jamstva te bivšeg katalonskog ministra zdravstva Josepa Maríe Argimóna. Unatoč tome, Vrhovni sud Španjolske u siječnju je potvrdio pravo na eutanaziju, a Ustavni sud Španjolske u veljači odbio žalbu.
Nakon što su iscrpljeni pravni mehanizmi, eutanazija je provedena 26. ožujka u 18 sati. Postupak traje oko 15 minuta i uključuje primjenu triju kemijskih supstanci. Na zahtjev same Castillo, roditeljima nije bilo dopušteno nazočiti.
Iz organizacije Abogados Cristianos poručili su da slučaj „razotkriva slabosti zakona o eutanaziji”, tvrdeći da omogućuje prekid života bez prethodnog adekvatnog psihološkog i psihijatrijskog liječenja. Naglasili su potrebu uvođenja obveznih terapijskih protokola prije odobravanja eutanazije te pozvali vlasti da, prije nego što omoguće smrt, osiguraju sve dostupne mogućnosti liječenja i oporavka, osobito u slučajevima mentalnih bolesti.