U ovo vrijeme velikih kušnji, kada je sve podređeno borbi protiv pandemije koronavirusa, dobro je uzeti vrijeme za razmišljanje o važnim stvarnostima u životu.
Koliko god bila važna briga i za vlastito zdravlje i zdravlje drugih, treba biti svjestan da, za jednog vjernika, zdravlje nije najvažnija kategorija. Najvažnija kategorija je vječno spasenje. Briga oko zaštite drugih, pridržavanje i poštivanje svih propisa koje određuju zakonite vlasti spada u kršćansku krepost ljubavi prema bližnjemu. Iz ljubavi prema bližnjem, posebno onima koji su osjetljiviji, ili fizički ili duševno, potrebno je poslušati što u ovom trenutku vlasti traže od nas. I biti primjer u tome.
No, dok se brinemo oko zdravlja, treba povesti posebnu brigu oko vlastite duše.
Sada je vrijeme kada je gotovo nemoguće doći do sakramenta svete Ispovijedi pa nas to može, kao prvo, potaknuti da više pazimo oko toga da imamo čim manje materije za taj sakrament. Naš je cilj ionako čuvati se grijeha. To je bar lako shvatiti. Posebice se to odnosi na naše bližnje, obitelji, s kojima ćemo sada provesti više vremena, nego inače. Treba ga iskoristiti za izgrađivanje i popravljanje odnosa, vježbanje u strpljivosti i ljubavi. Moguće je i mnogo toga novoga i lijepoga izgraditi unutar naših obitelji.
Vjerujem da ćemo ponovno otkriti vrijednost obiteljske molitve. Svi nekadašnji izgovori o manjku vremena i prilike sada dobivaju neku novu težinu, ostaju sasvim bez nje. Ugasiti televizor, isključiti mobitele i internet, upaliti svijeću, kleknuti i moliti, nešto je najvažnije, najbolje i najučinkovitije što možemo u svom domu. Posebice je ovo prilika roditeljima da djeci pokažu kako se moli.
Treba znati da je već i sama želja za molitvom – molitva. Prema tome, ako netko nije sposoban izmoliti cijelu krunicu, neka izmoli jednu deseticu, pa sljedeći dan još jednu….
Ispit savjesti je jako važan u redovitom životu bilo kojeg vjernika. U nemogućnosti ispovijedi on dobiva sasvim novu važnost.
Uz molitvu „Ispovijedam se“ iz sv. Mise treba uzeti vremena i razmisliti o svim svojim grijesima. Tiskani ispiti savjesti od velike su pomoći. Nakon toga, u srcu valja probuditi osjećaj žaljenja za grijesima i volju za popravkom. Dobro je izmoliti molitvu kajanja kako je inače molimo u sv. Ispovijedi. Nakon toga izmoliti bar jednu molitvu kao pokoru i zadovoljštinu grijeha kojih smo svjesni.
No, kada sve ovo prođe, i vratimo se u normalan život, bit će potrebno otići na sv. Ispovijed pred svećenika i tada ponoviti sve grijehe kojih smo svjesni, od posljednje ispovijedi.
Osim toga, duhovna pričest jako je dobra praksa u vrijeme kada se ne može pribivati sv. Misi. Ili dok gledamo neki od prijenosa sv. Misa na internetu ili televiziji, ili dok znademo da je sv. Misa u našoj župnoj crkvi, uz molitvu treba pobuditi osjećaje želje za sv. Pričešću. Gospodin u tom trenutku daje duši onu milost, koju bi dobila da se fizički pričestila. No, i to vrijedi samo dok traju izvanredne prilike.
Mnogo toga nam je uskraćeno ovih dana na što smo naviknuti i što smo smatrali neizostavnim dijelom svoga života. Taj nam osjećaj može pomoći da dragovoljno prihvatimo pokoru kao zadovoljštinu sa svoje grijehe i grijehe svijeta. Pohvalno je i poželjno da se dragovoljno prihvati još koje djelo pokore i posta, kako bi se pospješila molitva da nas Gospodin očuva od još većih zala. Bez želje i volje za osobnim obraćenjem, nemamo baš puno elemenata za nadu ne samo od prestanka pandemije, već i opstanka svijeta kao takvoga.
U kratkom vremenu mnogo toga nam se promijenilo, svijet je od sigurnog i lijepog postao krhak, slab, ugrožen, malen i prolazan. Baš onakav kakav je i stvarno, samo nas je njegova prividnost tako često zaslijepila. Vrijeme je da ponovno progledamo na nov način….
Dekret Apostolske pokorničarne o podjeljivanju posebnog oprosta vjernicima u sadašnjem stanju pandemije.
Župnik
Izvor: Vigilare