Duga je svetopisamska tradicija prikazivanja znamenitih osoba u Hramu. Židovski Zakon zahtjevao je da se svaki prvorođenac, koji je već rođenjem pripadao Gospodinu, od njega u Hramu otkupi žrtvom naknadnicom, najčešće u vidu grlice ili golubića. Mnoge su svetopisamske osobe od svojih roditelja bile prikazane u Hramu: to je učinila Ana sa svojim sinom, kasnijim velikim prorokom i sucem, Samuelom, to su uostalom učinili i Marija i Josip, prikazavši maloga Isusa u Hramu pred očima starca Šimuna i proročice Ane.
Crkva je uskoro spomen na Marijino prikazanje uključila i u liturgiju, najprije u šestom stoljeću u Jeruzalemu, gdje je ovom naslovu posvećena bazilika svete Marije Nove, a kasnije se širi i na Zapad, gdje je na današnji datum ustanovljen u četrnaestom stoljeću. Ovaj blagdan želi nam pokazati Mariju kao osobu koja je od rođenja i mladosti posvema posvećena Bogu, te je kao takva bila dostojna postati Majkom Njegova Sina i Nova Eva, koja je svojim pristankom i poslušnošću Bogu ispravila neposluh prve Eve.
U Dalmaciji i Istri ovaj se blagdan naziva i Gospom od Zdravlja. Korijen ovoga naziva leži u činjenici da su ti naši krajevi dugo bili pod vlašću Mletačke Republike. Mlečani su, naime, u šesnaestom stoljeću trpjeli od strašne pošasti kuge. Vlasti su se zavjetovale izgraditi Gospi crkvu, ukoliko njezinim zagovorom strašna pošast prestane. Kada se to doista i dogodilo, podigli su u Veneciji prekrasnu crkvu Gospe od Zdravlja, Santa Maria della Salute.
Kasnije se pod tim naslovom grade mnoge crkve po našoj obali, od kojih je najpoznatija ona koja se nalazi u Zadru, uz koju je jedno vrijeme djelovao i naš sveti Leopold Mandić i u kojoj se nalazi poznata ikona Gospe od Kaštela našega slikara Blaža Jurjeva Trogiranina.