Sv. Jakov Markijski, talijanski franjevac i propovjednik. Rodio se 1391. u talijanskom gradiću Monteprandoneu, kao osamnaesto dijete u obitelji Antuna Gangali-Rosso. Kršten je pod imenom Domenico. Kao dječak došao je svom ujaku svećeniku, koji kod njega primjećuje nadarenost za znanje te ga šalje u školu. Kasnije je u Peruggi studirao pravo, a uzdržavao se instruirajući sina nekog plemića. Postao je državni činovnik, ali slava i čast ovoga svijeta nisu ga učinili sretnim i zadovoljnim. Nastavlja tražiti i pronalazi „svijet“ u kojem želi postojati i biti vidljiv.
Prilikom boravka u Assisiju osjetio je Isusov poziv i stupio u veliku franjevačku obitelj. Redovničke zavjete položio je 1416. i uzeo ime Jakov. Teologiju je studirao u Fiesoleu kod svetog Bernardina Sienskog, a za svećenika je zaređen 1420. godine. Svoju propovjedničku službu započeo je u Firenci 1422. godine, na blagdan sv. Antuna Padovanskoga. U duhu serafskog oca Franje prigrlio je stroži način života, bio je velik pokornik, sedam puta godišnje postio po četrdeset dana. Naviještao je Evanđelje nevjerojatnom snagom vjere, ne samo rodnom Italijom nego je prema papinom nalogu, prokrstario: Poljsku, Češku, Mađarsku i Bosnu propovijedajući protiv krivovjeraca i različitih pošasti onoga vremena. Bio je i u Đakovu, Stonu i Šibeniku, gdje se upoznao sa svetim Nikolom Tavilićem. Svojom riječju tisuće je privukao Bogu i Crkvi. Osobito je gorljivo propovijedao protiv poroka škrtosti, zelenašenja i prostitucije. Lihvare je nazivao „krvopijama krvi Kristove” koji su iscrpljivali prezaduženu sirotinju. Stoga je osnovao „Monti di pietà”(„brda milosti”), ustanove u kojima su siromasi mogli pozajmiti novce uz minimalne kamate. Uspio je pomiriti i desetine gradova koji su međusobno ratovali, kao i pomoći brojnim ženama koje su u svome siromaštvu uvučene u pakao prostitucije.
Dok je propovijedao po Lombardiji, bila mu je 1460. ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizni redovnik, koji je sve neprestano molio za oproštenje, naročito svoju redovničku subraću. Uz teške postove i pokoru proživio je osamdeset dvije godine života. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 28. studenoga 1476. godine. Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1726. papa Benedikt XIII.