Danas se obilježava pedeset peta godišnjica (1968.) od kada je Zakon o pobačaju stupio na snagu u Ujedinjenom Kraljevstvu – nakon što je dobio suglasnost kraljice Elizabete II. Od tada je 10.135.618 nerođenih beba (ne uključujući one ubijene u Sjevernoj Irskoj do 2020.) izgubilo život zbog pobačaja diljem Engleske, Walesa i Škotske. Prošle godine život bebe bio je ugašen svake dvije i pol minute. Što znači da se svakog sata ubije dvadeset šest beba.
Ovaj značajan porast ubijanja beba u Engleskoj i Walesu prati prvu punu godinu otkako u Engleskoj i Walesu postoji usluga „DIY“ – mogućnost da ubojstvo djeteta, tj. pobačaj, žena učini kod kuće.
Ispitivanja javnog mnijenja opetovano pokazuju da javnost želi veću zaštitu za nerođenu djecu i veću potporu majkama koje se suočavaju s neplaniranim trudnoćama – umjesto da se zakonski dopušta pobačaj.
Samo jedan posto stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva želi da pobačaj bude dostupan do poroda, a sedamdeset posto žena želi da se granica za pobačaj smanji na manje od dvadeset tjedana. Anketa iz 2019. pokazala je da više od 41 posto građana Londona vjeruje da bi pobačaj trebao biti protuzakonit u gotovo svim okolnostima.
Svaki pobačaj predstavlja kolektivni neuspjeh britanskog društva da zaštiti živote beba u maternici i neuspjeh u pružanju pune podrške ženama s neplaniranom trudnoćom.
Iako možemo zastati kako bismo obilježili ovaj genocid, ovaj dan također služi kao poziv na akciju ljudima diljem zemlje da obnove svoje napore da učine sve što mogu kako bi osigurali da se više života spasi od pobačaja u budućnosti. Aktivnim djelovanjem svatko od nas treba biti dio izgradnje pro-life nacije u kojoj će se štititi i braniti pravo na život svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti.