Don Josip Mužić, redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, nedavno je u Hrvatskom tjedniku objavio članak „Majka je ubojica djeteta i odgovarat će pred Božjim sudom, a dodjela nagrade za taj čin je sotonizam“. Cijenjeni svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije u ovom članku govori o instruktorici joge Mireli Čavajdi koja je otišla u Sloveniju ubiti dijete, a krajem prošlog mjeseca dobila je nagradu „Zagrepčanka godine“.
Članak don Josipa Mužića možete pročitati u nastavku teksta.
„Uvijek kad pomislimo da nas Zlo više ne može iznenaditi, dogodi se nešto što to demantira. Abortus, još pri tome na samom kraju trudnoće kad se dijete već može poroditi, ubojstvo je s otežavajućim okolnostima. Majka koja je to učinila, bez obzira na to koliko je bila izmanipulirana, ubojica je svoga djeteta koja će tu tragediju nositi doživotno na svojoj savjesti i odgovarati za nju na Božjem sudu. Svi oni koji su javno u medijima podupirali i hvalili taj čin sudionici su u istom grijehu, a njihova je odgovornost još veća. No najdalje su otišli oni koji su tom zločinu dali nagradu grada s ciljem da tako zlo pretvore u dobro. To je već moralna inverzija tipična za sotonizam kojoj je najizglednija plaća pakao.
Ovom se izopačenom nagradom u Hrvatskoj veliča ubojstvo djece, što se čak ni bivši komunisti nisu usudili. No tim se ujedno nastavlja specijalni rat protiv našeg naroda. Komunistički zločini nisu kažnjeni i još uživaju beneficije svojih zlodjela. Agresori u Domovinskom ratu velikim su dijelom abolirani. Pravda nije zadovoljena i žrtve su od institucija koje bi ih trebale braniti. Uz to imamo, iz Jugoslavije naslijeđeno, ozakonjenje pobačaja čime se omogućuje masovni zločin. A sada se hoće otići još dalje i napraviti još gori zakon po kojemu ne bi bilo više nikakvoga ograničenja kod ubijanja nerođene djece. Zajednički nazivnik svega ovoga jest da nam više o glavi ne radi izravno vanjski neprijatelj nego da se, preko domaćih izdajnika, provodi program samouništenja naroda.
Ako želimo opstati, ako želimo biti na Božjoj strani i poraziti zlo, svakom djetetu treba priznati pravo na rođenje, a pobačaj zakonski zabraniti. Tu ne može biti nikakvoga kompromisa i jedino oni političari koji to prepoznaju i budu provodili imaju budućnost. Naravni zakon i ljudsko dostojanstvo dolaze prije Bruxellesa ili bilo kojega središta moći. Buđenje se događa, pokret otpora raste i arhitekti kulture smrti znaju da im ostaje još malo vremena i zato se više ne skrivaju“.