XVI. razmatranje. O Božjem milosrđu
1. Milosrđe nadmašuje sud
Dobrota po svojoj naravi jest prostrana, to jest, sklona svoja dobra drugom dati. S obzirom na to da je Bog neizmjerna dobrota, mora imati i veliku želju da nas usreći svojom srećom; i zato njegova narav nije da kazni, nego da dijeli milosrđe. Kad Gospodin koga kazni na ovom svijetu, kazni ga stoga da mu se na drugom smiluje. Pokazuje nam se srdit da se popravimo i zloće zamrzimo. Ako nam pošalje kakvu pokoru, to čini jer nas ljubi, te da nas izbavi vječnog prokletstva. A tko se igda može nadiviti i dostatno nahvaliti milosrđa Božjega, koje Bog grešnicima iskazuje očekujući i zovući ih na pokoru i primajući ih kad se k njemu vraćaju?
Oh, veliko li je strpljenje Božje, očekujući nas na pokoru i obraćenje! Brate moj, kad si Boga vrijeđao mogao te je u onaj isti čas usmrtiti; ali te je strpljivo čekao i umjesto da te kazni činio ti je dobra, uzdržao te u životu i proviđao ti potrebito. Pričinjao se kao da i ne vidi tvoje grijehe, ne bi li se ti osvijestio. No, kako to, Gospodine, ti ne možeš da vidiš ni samo jednog grijeha i opet ih tolike gledaš, a ipak šutiš? Gledaš onog besramnika, onog osvetljivca, onog psovača koji te iz dana u dan sve više vrijeđa, pa ga nećeš kazniti? A zašto tolika strpljivost? Veli Izaija da Bog čeka grešnika da se popravi i time da mu može oprostiti i spasiti ga.
Govori sv. Toma da bi sva stvorenja, vatra, zemlja, zrak, voda, po njihovom naravnom nagonu kaznila grešnika da osvete uvrede nanesene njihovome stvoritelju, ali ih Bog po svom milosrđu suzbija. Ti, gospodine po svojoj dobroti čekaš sve grešnike da se osvijeste i obrate, a zar ne vidiš da se nezahvalnici služe tvojim milosrđem da te više vrijeđaju i pogrđuju.
A zašto toliko strpljenje? Zato što Bog neće smrti grešnika, nego hoće da se obrati i spasi. Oh, veliko li je Božje strpljenje. Govori sv. Augustin da Bog nije Bog, bio bi nepravedan u pogledu velike strpljivosti koju On ima prema grešnicima. Čekati i trpjeti onog koji se strpljivošću poslužuju da se više sili i uzobijesti, na prvi mah čini se da se to protivi božanskoj ljubavi. Neki griješe da svoju savjest umire, i tako mimo spavaju u grijesima mjesece i godine; drugi se opet ponose i diče svojim zloćama. Griješeći, Boga potičemo na srdžbu i da nas kazni, a on nas zove k sebi da nam oprosti.
Molitva: Ah, moj Gospodine, znam da sam po mojim zaslugama u ovaj čas morao biti u Paklu: „Pakao je kuća moja“. Ali po tvom neizmjernom milosrđu sad nisam u Paklu, nego evo me ovdje pred tvojim nogama, i čujem gdje mi naređuješ da te ljubim i obećavaš da ćeš mi oprostiti ako se skrušeno pokajem za uvrede kojim sam te pogrdio.
Da, moj Bože, kad već hoćeš da budeš ljubljen i od mene nevoljnog odmetnika, svim te srcem ljubim i ljuto žalim što sam te pogrđivao više nego ikakvo drugo zlo u koje bi mogao upasti. Ah, rasvijetli me, neizmjerna dobroto, daj da upoznam sve krivnje koje sam počinio! Ne, neću se više opirati tvom glasu. Neću više žalostiti onog Boga koji me toliko ljubio, i iz svoje neizmjerne ljubavi toliko puta mi oprostio.
Kamo sreća da te nikada nisam uvrijedio, Isuse moj! Oprosti mi i daj da od sada samo tebe ljubim, da samo za tebe živim, koji si za me umro; da za ljubav koju trpim, kad si već Ti iz ljubavi prema meni tolike muke pretrpio. Oduvijek si me ljubio, daj da zauvijek budem plamtio tvojom ljubavlju. Uzdam se da ću to sve dobiti, Spasitelju moj, po tvojim zaslugama. I u tebe se još ufam, o Marijo, spasi me svojim mogućim utočištem.
Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.