XV. razmatranje. O zloći smrtnoga grijeha
1. Grješnik vrijeđa Boga
„Sinove sam ti odgojio, podigao, al` se oni od mene odvrgoše“ (Iz 1, 2).
Što čini onaj koji smrtno griješi? Vrijeđa Boga, grdi ga i ožalošćuje. Najprije smrtni grijeh jest uvreda koja se Bogu nanosi. Zloća jedne uvrijede, kako kaže sv. Toma, mjeri se prema osobi koja ju prima i osobi koja ju čini.
Kad se uvreda nanese jednom prostaku, to jest zlo; ali je još veće zlo kad se uvrijedi jedan plemić, a još veće zlo ako se uvreda nanese svom vladaru. Što je Bog? Bog je kralj svih kraljeva. Bog je neizmjerno i nedokučivo veličanstvo, prema svim vladarima ovog svijeta i svi sveti anđeli na Nebu jesu mnogo manji od jednog zrnca pijeska. Dapače, Toma Akvinski govori, da su prema Božjoj veličini svi stvorovi tako maleni, kao da ih nema. Ovo je Bog, a što je čovjek? Čovjek je nevoljni crv koji ne može ništa, siromašan i gol. Ali ovaj nevoljni crv hoće da vrijeđa Boga!
Također sv. Bernard kaže sljedeće: „Ovaj ništetni prašak usuđuje se vrijeđati lako strahovito veličanstvo“. Ima dakle pravo sv. Toma kad govori da „čovječji grijeh sadrži u sebi skoro neizmjernu zloću“. Dapače, sv. Augustin tvrdi da je uistinu čovječji grijeh neizmjerna zloća. Zato, da se svi ljudi i svi anđeli spreme na smrt i k tome još da se i unište, opet ne bi mogli zadovoljiti za samo jedan čovječji grijeh. Bog smrtne grijehe kazni paklenim mukama, ali koliko ih god kazni, vele teolozi, opet ih kazni manjim mukama, nego zaslužuju. I čim bi mogao kazniti kao što zaslužuje onaj crv koji prkosi svom Gospodaru? Bog je gospodar svega, jer je sve stvorio. Zaista svi stvorovi vjerno slušaju Boga. Ali nevoljni čovjek griješeći, što radi? Govori Bogu: „Neću te više služiti“.
Bog se ne želi osvetiti, a čovjek odgovara, hoću se osvetiti; Bog govori čovjeku da ne uzima tuđih stvari; a čovjek ih uzima, da izbjegava nečiste naslade; a čovjek ih neću pustiti nikako. Grešnik govori Bogu, kao što je rekao Faraon Mojsiju kad mu je donio naredbu Božju da njegov puk pusti na slobodu: „Tko je Gospod, da ga poslušam i pustim da ide Izrael? Ne poznam Gospoda, a i neću pustiti Izraela“ (Izl 5, 2). Tako isto govori grešnik: „Gospodine, ne poznam te, ja ću raditi po svojoj volji“. Jednom riječju, okreće mu leđa, a okrenuti leđa Bogu je smrtni grijeh. Stoga se Gospodin tuži: „Ti me odbaci – riječ je Jahvina – i leđa mi okrenu“ (Jr 15, 6). Bio si nezahvalan, govori Bog, inače te ne bih ostavio; okrenuo si mi leđa.
Bog je rekao da mrzi grijeh, zato ne može a da ne mrzi i dotičnog grešnika! „Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova” (Mudr 14, 9). Zbilja, čovjek kad griješi iskazuje se kao neprijatelj Božji i sukobljava se s Bogom, koji je samim htjenjem stvorio nebo i zemlju i sve što je na njima. Samo ako htjedne, jednim htjenjem Bog može sve uništiti. Grešnik kad privoli na grijeh diže ruku protiv Boga. Diže vrat, to jest oholost, i trči da uvrijedi Boga; naoruža se velikim neznanjem govoreći: Što sam učinio? Te kakvo je zlo ovaj grijeh koji sam učinio?
Molitva: Evo, Bože moj, pred tvojim nogama odmetnika, besramnika koji se toliko puta usudio u lice te pogrditi i okrenuo ti leđa; ali sad moli milosrđe. Rekao si: „Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš“ (Jr 33, 3). Već prepoznajem da je jedan Pakao za me malen, ali znaj da se više žalostim što sam te vrijeđao, nego da sam izgubio sva dobra ovog svijeta, i sam život. Ah, moj Gospodine, oprosti mi i ne dopusti da te više vrijeđam.
Ti si me čekao da zauvijek blagoslivljam tvoje milosrđe i tebe samog ljubim: da, blagoslivljam te i ljubim te i po Isusovim zaslugama ufam se da se nikad više neću odijeliti od tvoje ljubavi. Tvoja me ljubav oslobodila paklenih muka; čvrsto se uzdam da će me ubuduće osloboditi i od grijeha. Zahvaljujem ti, moj Gospodine na ovom prosvjetljenju i želji koju u meni pobuđuješ da te zauvijek ljubim. Ah! Zavladaj svim što imam: mojom dušom, mojim tijelom, mojom snagom, osjetilima, te mojom voljom i slobodom. Tvoj sam, spasi me. Ti si jedina moja ljubav. Pobudi želju u mom srcu da te ljubim. Mnogo sam te vrijeđao i ljubit ću te mnogo, da koliko toliko popravim uvrede koje sam ti nanio.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.