XXII. Vrag stavlja varke u grješnikovu pamet
3. Grijeh uništava dušu
Ali ja sam mlad, Bog trpi mladost; kasnije ću se Bogu posvetiti. Evo nas kod pete varke. Mlad si? Ali zar ne znaš, da Bog ne broji godine, nego grijehe svakog od nas? Mlad si; a koliko si grijeha počinio? Bit će staraca koji nisu ni deseti dio grijeha počinili, koliko si ih ti učinio. Zar još ne znaš da je Gospodin odredio broj grijeha koliko će puta komu oprostiti? Bog je strpljiv i čeka do neke mjere; ali kad se već popuni broj grijeha, koje mu je odredio oprostiti, više ne oprašta, nego grješnika kazni, šaljući mu odmah smrt u onom stanju u kojem se nalazi ili ga pusti da u grijesima živi, što je gora kazna od same smrti.
Pretpostavimo, da imaš jedno zemljište, koje si plotom ogradio i mnogo se istrošio, dok si ga valjano obradio i u red stavio, a da ti za više godina ne da nikakva ploda. Što bi učinio? Srušio bi plot okolo njega i pustio bi ga. Boj se, da Bog na isti način ne učini i s tobom. Ako nastaviš griješiti, malo po malo izgubit ćeš nemir u svojoj duši, više nećeš misliti na vječnost, ni na spas svoje duše; izgubit ćeš skoro svako svjetlo; izgubit ćeš strah: evo srušen je zid, već te je Bog zapustio.
Prijeđimo na posljednju varku. Govoriš: „Istina je da s ovim grijehom gubim milost Božju i ostajem osuđen na muke paklene i možda ću se s ovim grijehom izgubiti; ali moglo bi se još dodati da ću se kasnije ispovjediti i spasiti“. Da, priznajem ti, da bi se moglo dogoditi, da se još spasiš, jer napokon nisam nikakav prorok i zato ne mogu reći da ti se Bog poslije ovog grijeha neće više smilovati i opraštati. Ali mi ne možeš zanijekati, nakon tolikih milosti, koje ti je Bog podijelio, ako se sad opet vratiš na nje i počneš ga vrijeđati, da bi se lako mogao izgubiti.
Tako govori sv. Pismo: „Otvrdnuto srce zlo proći će na smrti“. Zločesti će napokon biti uništeni od božanske pravde (usp. Ps 36, 9). Što čovjek posije, to će i požeti (usp. Gal 6). Zvao sam vas i odbili ste… na vašoj propasti smijat ću se i rugati vam se (usp. Prop 1, 24). Opet veli Bog: „Moja je osveta i dat ću ju na vrijeme“. Ovako, dakle, govori sv. Pismo, ovako iziskuje pravica i zdravi razum. Govoriš mi: „No uza sve to, još bi se mogao spasiti“. I ja ponavljam, da bi to sve moglo biti, ali kolika je ludorija, vele, osloniti vječni spas svoje duše na ono moglo bi se dogoditi; i na ono moglo bi se dogoditi tako pogibeljno i nestalno? Je li vječni spas stvar, da se izvrgne tolikoj pogibelji?
Molitva: Slatki moj Otkupitelju, prostrt pred tvojim nogama, zahvaljujem ti, da me poslije tolikih grijeha nisi zapustio. Koliko ih je, da su te manje od mene vrijeđali i neće imati toliko svjetla, koje sad meni daješ! Vidim, da baš hoćeš, da se spasim. Doći ću u Nebo i pjevat ću tolika milosrđa i dobročinstva, koja sam od tebe primio. Ufam se, da si mi već u ovaj čas oprostio; ako bi se po čemu još nalazio u tvojoj nemilosti, jer se nisam znao skrušeno pokajati za uvrede nanesene ti, sad se svom dušom kajem i žalim više nego ikakvo drugo zlo.
Smiluj se i oprosti mi i sve to više povećaj žalost u mom srcu, što sam vrijeđao tebe, tako dobrog mog Boga. Daj mi žalost i ljubav. Ljubim te više, nego ikakvu drugu stvar, ali te ljubim posve malo, ljubit ću te mnogo i ovu ljubav od tebe tražim i uzdam se, da ćeš mi je pokloniti. Uslišaj me, Isuse moj, obećao si, da ćeš svakog uslišati, tko se tebi bude utjecao s molitvom. O, Majko Božja, Marijo, svi mi govore, da od sebe ne puštaš nikog neutješena, tko se k tebi obrati. O, ufanje moje poslije Isusa, k tebi se obraćam i u te uzdam; preporuči me svom Sinu i spasi me.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.