XXVIII. O raju
1. „Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost“ (Iv 16, 20).
Nastojmo strpljivo podnositi nevolje i žalosti ovog života, prikazujući ih Bogu na sjedinjenje muka, koje je Isus pretrpio za našu ljubav, a pritom se hrabrimo ufanjem u vječni život u raju. Jednog dana prestat će sve žalosti, boli, progonstva, strahovanja i ako se spasimo, tada ćemo boraviti veseli i zadovoljni u kraljevstvu blaženih na nebu.
Hrabri nas sam Gospodin: „Žalost vaša preokrenut će se u veselje“. Razmotrimo sam raj. Ali što možemo reći o raju, kada ni sveti ni prosvjećeniji nisu mogli pokazati nam slatkoću koju Bog čuva za svoje sljedbenike? David ne znade drugo reći, nego da je raj dobro koje nastanjuju pravedni: „Koliko su ugodna tvoja prebivališta, Gospodine kreposti“ (usp. Ps 82, 2).
Nebeske ugodnosti tako su velike da se ne mogu opisati ni rastumačiti, ako se ne kušaju. Drugo vam ne mogu reći, veli apostol Pavao: „Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je ušlo u srce čovječje, to je Bog pripremio onima koji ga ljube“ (1 Kor 2, 9).
Mi ne možemo pojmiti rajsku slavu, jer pojma nemamo osim o dobrima ovog svijeta.
Bože, što će reći duša, kad onda uđe u ono blaženo kraljevstvo! Duša se prikazuje na posebni sud, sudac ju grli i očituje joj presudu (je li spašena ili ne). Dolazi joj u susret anđeo čuvar i veseli se; ona mu zahvaljuje što ju je čuvao, a anđeo joj govori: „Hajde, lijepa dušo, budi vesela, već si spašena; dođi i nagledaj se lica Gospodnjeg“.
Evo duša prolazi kroz oblake, uzdiže se mimo zvijezda i ulazi u nebo. Oh, Bože, što će reći kad prvi put zakorači u onu blaženu domovinu i prvi pogled baci na onaj grad svake slasti i miline! Anđeli i sveti doći će joj u susret i veseleći se poželjet će joj dobrodošlicu. Koliko će se veseliti u raju kada se sastane sa svojim roditeljima, znancima i prijateljima koji su prije došli u raj, te sa svetim braniteljima!
U raju će duša htjeti da pred njima klekne iz počasti, ali oni neće dati, nego će joj reći: „Ne čini tog, ta tvoji sam prijatelji“. Iza toga će je odvesti da poljubi noge Blažene Djevice Marije, koja je Kraljica na nebu. Kakvo će strahopoštovanje obuzeti tada dušu, kada prvi put svojim očima vidi božansku Majku koja joj je pomogla da se spasi! Duša će onda ugledati sve milosti koje je po Marijinu zagovoru primila, te će je iza toga ljubazno zagrliti.
Molitva: Bože, evo mene nezahvalnika pred tvojim nogama, grješnika kojeg si stvorio za Raj, ali koji se toliko puta radi nevoljnih naslaga ogriješio protiv Tebe; ufam se u Tvoj oprost. Kajem se i uvijek ću se kajati, sve do smrti!
O Isuse moj, neka bude uvijek hvaljeno i blagoslovljeno Tvoje milosrđe te mi podvostruči milosti, prosvijetli me i ljubazno opomeni. Vidim, mili moj Spasitelju, da baš hoćeš mene u svom Kraljevstvu. Želim te zauvijek ljubiti, ali hoćeš da te najprije ovdje na zemlji uzljubim. Ljubit ću te. I sve kada ne bi bilo raja, ljubio bi te do kraja svog života, svom dušom i snagom svojom.
Isuse moj, pomozi mi svojom milošću, ne zapusti me. Moja je duša vječna, dakle, ili ću te zauvijek ljubiti, ili zauvijek mrziti? Ne, ja ću te zauvijek ljubiti i na ovom svijetu ću te puno ljubiti, da te puno uzljubim na drugom. Postupaj sa mnom kako hoćeš, kazni me kako želiš, jedino ne oduzimaj mi tvoje milosti. Isuse moj, tvoje zasluge jesu moje ufanje.
Marijo, u tvoj zagovor stavljam svoje ufanje. Ti si me oslobodila od pakla dok sam stajao u grijesima, sada kada tražim Boga, ti me imaš spasiti i svetim učiniti.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.