Današnja svetkovina Svih svetih ima posebno značenje za vjernike jer je dan zajedništva zemaljske i nebeske Crkve, Božjeg milosrđa i ljudske grešnosti. Slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Ovaj blagdan želi podsjetiti sve kršćane da su pozvani već sada na svetost, a u vječnosti će u zajedništvu svih svetih konačno i potpuno postati dionici Božje svetosti. Svetost nas približava Bogu i ljudima. Po milosrđu Božjem smo spašeni. Sjeme i zov vječnosti nosimo u našim njedrima. Sv. Pavao poručuje: „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire… Živimo li ili umiremo – Gospodinovi smo.“ (Rim 14, 7 – 8) „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“ (Rim 8, 35) Krist je naš život. U Njemu nam je spasenje!
Kako nam imenima ne mogu biti poznati svi koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila današnji dan kada zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Svetkovina Svih svetih svoje početke ima u 4. stoljeću, kada je Crkva na Istoku blagdan svih mučenika slavila na prvu nedjelju po Duhovima. U 6. stoljeću taj se blagdan počeo slaviti i u Rimu, a kasnije ga je papa Bonifacije IV. premjestio na 13. svibnja. Na taj je dan poganski hram Panteon, posvećen svim bogovima, pretvoren u crkvu posvećenu Bogorodici i svim mučenicima. Mnogi znaju reći kako je taj poganski hram zapravo postao prva crkva posvećena Svim svetima. Papa Grgur IV. premjestio je 835. godine slavlje ovoga blagdana na današnji dan. Razlog tom je bila žetva i berba, nakon koje se lakše osiguravalo hranu i piće za mnoštvo hodočasnika koji bi tom prigodom nagrnuli u Rim.