Drugi članak u seriji: Vlč. Chad Ripperger „Budimo savršeni: Ispit savjesti u korizmenoj misiji – Deset Božjih zapovijedi“
Prva Božja zapovijed „Ja sam Gospodin Bog tvoj nemaj drugih bogova uz mene!“
Jeste li stvarno poboljšali svoj molitveni život tijekom prošle godine? Sv. Augustin ponavljao je često da se moramo moliti barem petnaest minuta dnevno samo radi ispunjenja zahtijeva pravde prema Bogu.
Pravda. Dugujemo moliti Mu se barem petnaest minuta dnevno. Ali to nije ni ono što bi milosrđe zahtijevalo. Jer ako stvarno volite Boga, došli biste do točke kad biste svaki trenutak koji ste imali za sebe iskoristiti za razgovor s Njime, ili barem za bivanje u Njegovoj prisutnosti. I tijekom dana ne ćete htjeti biti daleko od Njega.
Htjet ćeš raditi ovo što se zove prisjećanje. Jeste li stvarno poboljšali molitveni život? Na primjer, meditirate li svaki dan? Mislim, prosječni laik stvarno bi trebao meditirati najmanje petnaest minuta dnevno. To je jedan od razloga zašto je Gospa, zapravo, rekla u Fatimi i brojnim drugim ukazanjima, molite krunicu.
Zašto? Zato što traje petnaest minuta. Ispunjavate time obveze Božje pravde. Još jedna zapovijed, u prvoj zapovijedi Božjoj je „nemaj drugih bogova uz mene!“ Je li vaša vezanost veća za ženu, kuću, novac, nego za Boga?
Razmislite o tome. A kako znate je li vaša privrženost veća prema vašem bračnom partneru, nego Bogu? Vrlo je jednostavno. Jeste li im ikad lagali da im ne povrijedite osjećaje? Kažete li ikad stvari koje znate da mogu povrijediti njihove osjećaje, ali ih niste željeli reći jer su istina?
‘Bezazlene laži’ tu i tamo. Druga stvar treba također istaknuti: Krist je rekao, kao što znate, tko voli kuću, roditelje, posjed (i tako dalje) više od mene, nije dostojan kraljevstva Božjeg.
Koliko ste pobožni u Crkvi? Znate li iskazati Bogu čast kad prolazite ispred Presvetog Sakramenta? Sad živimo u državi u kojoj majmuni oponašaju onog jednog majmuna.
Tko je majmun? Svećenik. A tko su drugi majmuni? Laici. Zašto sam ovo rekao?
Ne želim biti ohol. Možda ću i ispasti, ali sve se svodi na ovo. Mnogi klerici koji zapravo ne vjeruju u stvarnu prisutnost došli su do točke kad su prestali klečati ispred Presvetog Sakramenta, i samo se naklone ili prolaze bez nužne pobožnosti. To nije pravilno poštivanje Presvetog Sakramenta.
U Svetom pismu stoji, pred Kristom će se prignuti svako koljeno. Dakle, ako to namjeravate izvesti kako treba, morate pravilno kleknuti, zapravo, zanimljiv je korijen latinske riječi „genuflectere”, gdje „genus” znači „koljeno”, a „flectere” znači „savijati.”
Jeste li se ikad pričestili u stanju smrtnog grijeha? Znate, većina ljudi ne vidi ovo kao jedan od najgorih oblika svetogrđa koje možete počiniti. Jedini drugi grijeh koji je neoprostiv, a zapravo je još gori je konačno nepokajanje. To je grijeh protiv Duha Svetoga.
Provodite li dovoljno vremena učeći svoju vjeru?
Crkva nas podsjeća na obvezu osobnog obrazovanja, prema životnom stanju, o vjeri. Slušanje nagovora nije dovoljno. Slušanje propovijedi nedjeljom nije dovoljno. Trebali biste se potruditi da naučite više o svojoj vjeri, što su me, uzgred budi rečeno, mnogi od vas, vjerojatno, čuli kako izgovaram mnogo puta. Ne živimo u vremenu u kojem možete imati osrednje znanje o vjeri, jer ako ga imate, bit ćete pregaženi.
Iz dva razloga. Prvo, korozivni element naše kulture jednostavno je previše moćan ako ne poznajete svoju vjeru. Drugo, hereza modernizma, koja je sinteza svih hereza, vrlo je toksična i prevladava u društvu. I tako je u gotovo svemu što vidite oko sebe, osim u određenim područjima Crkve, i to vas može dovesti, ako ne poznajete dobro vjeru, u zabludu. Ne ćete postati formalni heretici, ali možete zapasti u zabludu.
Vidite to posvuda. Možete to vidjeti čak i na internetu. Mnogi objavljuju vrlo problematične stvari na Twitteru i sličnim društvenim mrežama. Mnogi podliježu grješkama modernizma.
Na primjer:
- Vjerujete li u božansku instituciju Katoličku crkvu kao jedino ustanovljeno sredstvo spasenja?
- Vjerujete li u Isusa Krista kao onog kroz kojeg teče milost spasenja?
- Vjerujete li da je doista protivno božanskom i naravnom zakonu, što je zapravo rekla Crkva, točnije Kongregacija za nauk vjere, uključivati nekatolike u bogoslužje?
Ovo je samo nekoliko stvari u kojima vidite kakvo djeluju pojedinci koji čak niti ne vjeruju. Mnogi ni ne shvaćaju pad u heretično stanje.
Ili mnogi ne gledaju na kontracepciju kao nešto loše, ili o čemu se već radi. Nadalje, mislite li da Bog voli sve osim vas? Iako je ovo moglo zvučati kao čudno pitanje, mnogo puta čut ćete katolike, pogotovo ako su učinili nešto što ih ranjava, o grijehu koji muči njihovu dušu. Zapravo često dolaze do točke kad osjećaju odsutnost Boga – jer im ne može oprostiti. Svima drugima može oprostiti, ali njima ne može.
To je samo čisti ponos. Kad kažem ljudima, znate, na konačnom sudu svaki pojedinac, i anđeo i čovjek, dobivat će nagradu ili kaznu pred Isusom Kristom, koji je sudac. Sva vlast na zemlji dana mu je.
On je sudac, sudi prema našem djelovanju, i svaki pojedini dobar čin, kao i loši čin, otkrit će se svima. To je nešto što moramo imati na umu. Skriveni grijeh ne postoji. Niti jedan grijeh nije skriven jer sve će se na kraju saznati. Zapravo, čak i piše u Svetom pismu, sve će se stvari otkriti.
Sve će se otkriti. A ljudi kažu, pa Bog oprašta i zaboravlja. To je samo loša teologija. Bog se ne može promijeniti. Postoji dokaz o tome u Svetom pismu, u Psalmima, Njegovo milosrđe traje zauvijek.
Zašto traje zauvijek? Jer Bog vidi sveukupnost vremena jednim pogledom. A to znači sljedeće: Čim počinite grijeh, to je za cijelu vječnost, On mora pogledati taj čin. On to vidi. Ali imat će milost prema vama ako naknadno učinite neke stvari.
I tako njegovo milosrđe traje zauvijek. On nam ništa ne zamjera iako bi to legitimno mogao. Ali poanta je u tome što će svi znati, a vaš grijeh nije skriven zbog činjenice da svaki put kad počinite grijeh, dogode se dvije stvari. Odvraćate se od milosti. Ovo je tema o kojoj ću uskoro govoriti.
Odvraćate se od milosti, iako bi vas stvarna milost koja dolazi na svijet, da ste učinili pravu stvar, učinila svetijima, a onda biste više mogli učiniti za druge ljude. Djelo koje ste učinili mogla je biti prilika milosti za druge ljude, ali niste to učinili. Dakle, udaljili smo se od milosti. I povrh svega, svaki put kad počinimo grijeh, osnažujemo dijabolično u našim životima, a to znači pozivanje demona u ovaj svijet i davanje im moći, snage. Ništa što radimo nije skriveno.
Ništa. To je istina. Dakle, većina ljudi to možda ne će vidjeti. Ali Bog to vidi; anđeli to isto tako vide.
Redoviti odlasci na ispovijed i opća ispovijed
Zanemarujete li redovite odlaske na ispovijed? Pretpostavljate li Božju milost čineći moralni (teški) grijeh misleći, dobro, doći ću kasnije na ispovijed? Govorili su, ako ne činiš moralni (teški) grijeh, trebaš otići na ispovijed u prosjeku jednom mjesečno. A ako počinite teški grijeh, trebali biste dolaziti tamo češće jer su vam potrebne sakramentalne milosti, koje sam spomenuo ranije, koje vas drže podalje od grijeha.
Ali mnogi vjernici ne dolaze na ispovijed s nekakvom redovitošću. Iako bi trebali redoviti ići. Jedna od ideja je da laici jednom u pet godina obave opću (životnu ili temeljnu) ispovijed. To se obavlja uz temeljit ispit savjesti. Prolazite kroz svaki grijeh koji ste ikad počinili u svom životu i priznajete ga u toj jednoj ispovijedi.
Dobro je to činiti svakih pet godina. Nadalje, papa Lav X. rekao je da ponovnim ispovijedanjem grijeha, zapravo činimo zadovoljštinu za grijehe. Dobit ćemo milosti za klonjenje tih stvari u budućnosti. I konačno, opća ispovijed daje nam duboki osjećaj Božje milosti u vlastitom životu i gdje se nalazimo u našem duhovnom životu. Koliko smo stvarno napredovali?
Volimo li Boga, recite Mu to
Govorite li redovito Bogu da ga volite? Činite li redovita djela milosrđa? Samo mu izrecite svoju ljubav. Radite li to redovito? Trebali biste to redovito raditi.
Ako stvarno volite Boga, ako ste kršćanin, trebali biste raditi na ljubavi do mjere izgaranja. To se zove revnost koja proizlazi iz ljubavi. Obožavate li Boga ili se molite iz čisto sebičnih razloga? Znate, jedna od stvari koje radimo kad nam pojedinci dođu zbog, barem misle, dijaboličnog utjecaja u životu je uspostavljanje neke vrste discipline koju oni zapravo moraju slijediti. I u tom procesu, oduzimamo im sve pobožnosti koje su ranije činili i poručujemo im što će činiti.
I za to postoji razlog. Pobožnosti nisu loše, naprotiv, vrlo su dobre. Ali većina ljudi u svom duhovnom životu, u svom molitvenom životu, moli ili čini te pobožnosti jer iz toga izvlače utjehu. Kad ste zadnji put zapravo prihvatili duhovnu praksu koja je bila bolna ili od koje niste dobili nikakvu utjehu, ali ste znali njezin dobar učinak za vas. Većina ljudi je više-manje duhovno osrednja.
Ljudski obziri?
Izostavljate li dobra djela zbog ljudskog obzira? Drugim riječima, kad sjedite u restoranu, činite li znak križa i izgovarate molitvu za blagoslov hrane koju ćete blagovati ili to skrivate? Kad se na vašem poslu raspravlja o kršćanstvu ili moralu, držite li jezik za zubima jer ne želi stvoriti neugodu ili sram zbog vašeg stava? Ovo je samo nekoliko stvari koje treba razmotriti u odnosu na prvu Božju zapovijed.
Donosimo seriju članaka putem transkripta iz korizmenog predavanja poznatog američkog egzorcista vlč. Chad Rippergera (https://www.youtube.com/watch?v=nH-a7Uds3HM)