„Moji su roditelji zajedno molili krunicu svaki dan cijeloga života“, rekao je papa Lav.
Raspakiravajući stvari tijekom vikenda nakon selidbe, moj suprug i ja iznenada smo otkrili da imamo točno četiri čaše – jednu visoku i tri niske – što nije ni približno dovoljno za našu obitelj (a jednu smo razbili vraćajući je u kuhinju).
Shvativši da smo te čaše dobili za vjenčanje, brzo smo se požalili; na kraju krajeva, kako je Macy’s očekivao da živimo i opremimo svoj dom s čašama koje se tako lako razbijaju?
Osim što smo tada shvatili da smo u braku već 15 godina.
To su bile dobre čaše.
I odličan usisavač, pokazalo se, lijepa daska za rezanje i vrlo izdržljivi ručnici. Ali to je to. To su posljednji ostatci popisa darova koji smo sastavili kad smo tek započinjali zajednički bračni život, ostatci onoga što je bilo prije, kad smo tek stvarali svoj dom. A sada, kad nam je dom prepun (znam, jer sam upravo sve raspakirala), činimo se da smo prerasli i istrošili mnoge darove – mnoge, osim molitve.
Nedavno je papa Lav XIV susreo bračni par koji je zatražio njegov savjet o braku. „Kako moliti zajedno?“, pitali su.
Papa je odgovorio da bi bračni parovi trebali sami otkriti što ih potiče da mole zajedno i slijediti taj put, te im je dao savjet iz iskustva svojih roditelja.
„Moji su roditelji zajedno molili krunicu svaki dan cijeloga života“, rekao je Papa. „Uvijek sam osjećao da sam blagoslovljen njihovom međusobnom ljubavlju i vjerom u Boga. To je prekrasna stvar.“
Budući da su njegovi roditelji odgojili Svetog Oca, teško je ne složiti se s papinim savjetom, a on doista odjekuje kroz stoljeća, preko bezbrojnih svetaca, osobito onih bračnih parova koji su sami odgojili svetce.
Sv. Ljudevit i Zélie Martin molitvu su, zajedno sa svojom obitelji, postavili kao prioritet, a njihove su kćeri postale njihova vlastita legija svetaca. Neki su svetci zajedno molili krunicu; sv. Gianna Molla i njezin suprug Pietro poticali su obiteljsku pobožnost prema Presvetom Sakramentu. Čak su i roditelji Blažene Djevice Marije, sv. Ana i Joakim, često bili ujedinjeni u molitvi za Božji dar djece, što nam je darovalo Isusovu stvarnu i našu duhovnu majku.
I, naravno, tu je i sama Sveta Obitelj.
Za mojeg supruga i mene, molitva nije uvijek dolazila lako. Prvi mjeseci braka bili su pravi test, nijedno od nas prije nije živjelo s nekim drugim, barem ne na način da smo stalno jedno drugome na putu, pa tako i u načinu kako prakticiramo vjeru. Kad smo se napokon ustalili u rutini, nešto bi se promijenilo – netko bi dobio novi posao, netko bi imao hitnu medicinsku situaciju, selili bismo se iz jednog stana u drugi, obiteljske krize, prekidi i u našem životu i u našoj duhovnosti.
A onda je došla neplodnost, jedan od najtežih križeva koje bračni par može nositi, a nosi ga zajedno. Nadanja i snovi koje smo nekada imali o velikoj obitelji, puno djece, školovanju kod kuće u blaženom kaosu, blizu obitelji i prijatelja, činili su se sve daljima sa svakom godinom, izazivajući našu vjeru i naš brak.
Ali kad papa Lav XIV. i veliki svetci govore o molitvi, ne govore samo o molitvi u dobrim vremenima. Molitva je ono što vas drži u teškim vremenima. Iskreno, ponekad je to jedino što vas drži, osobito kada Božje vrijeme – jedino koje je važno – nije ono koje naš ljudski um lako može shvatiti.
Molitva nas je dovela do vjernog liječnika koji je, zauzvrat, molio s nama i za nas gotovo osam godina dok smo se borili da postanemo obitelj. Bilo je bezbroj devetnica – toliko mnogo, u jednom trenutku, Mariji, Pomoćnici, da smo kupili njezin kip za svoj dom.
A sada molimo kao obitelj – čak i ako to znači da ponekad netko liže brevijar tijekom Časoslova (da, dogodilo se), ili dijete mora biti izvučeno ispod kreveta, držeći ogromnu plišanu igračku, kako bismo završili večernju molitvu.
Veliki svetci mole. A i mi trebamo moliti kako bismo postali poput njih… i kako bismo odgojili svetce.
Kako, dakle, moliti u braku? Za nas je to izgledalo drugačije gotovo svakog dana posljednjih 15 godina. Više volimo pojedinačno moliti krunicu, ali zajednička molitva prije obroka i dva puta dnevno kao obitelj pomaže nam da dan započnemo (i završimo) na ispravan način. Bez obzira koliko dan bio kaotičan (ili, kao što je često s malom djecom), koliko malo tko spavao noću, molitva je uvijek tu; Bog je uvijek tu da se za njega uhvatimo. Također pokušavamo tražiti Boga u malim stvarima: u kuhinji, u vrtu, u druženju.
Iskreno, velik dio bračne molitve je pronaći ono što funkcionira, baš kao što je rekao papa Lav XIV. To može biti svakodnevna krunica ili niz devetnica. Može biti i ploča za molitvene nakane. U određenoj mjeri, važno je jednostavno odvojiti vrijeme za molitvu, bez telefona, bez glasnog televizora ili vanjskih smetnji, odvojiti trenutak da zahvalimo Bogu u bilo kojem tihom trenutku koji nam se pruži.
Postoje i brojni neuspjesi. Mi smo ljudi. Borimo se s onim što Bog ima naumljeno za nas. A i veliki svetci se bore. Sv. Ljudevit i Zélie izgubili su djecu, i prije i nakon rođenja. Sv. Monika je molila Boga da spasi njezina muža i sina. Blaženi Luigi i Maria Beltrame Quattrocchi te poljska obitelj Ulma suočili su se s gotovo sigurnim mučeništvom tijekom Drugog svjetskog rata, i ne mogu zamisliti da, čak ni s Kristovom ljubavlju tako očitom u njihovu životu, nisu ponekad imali sumnje.
Moje bračne teškoće bile su manje dramatične od očajničkog nadanja da moj sin može od razvrata postati jedan od najvećih crkvenih mislilaca, ili skrivanja prijatelja od nacista, ali postoje trenutci u svakom braku kada se Bog čini dalekim. Često su to u čekaonicama bolnica, ili u klupi na kraju prazne crkve, ili sami, u mraku, boreći se razumjeti neku grubu riječ ili nepažljiv postupak.
Dobra vijest je, međutim, da kada je molitva navika, lako joj se vratiti u tim trenutcima očaja. Kada prakticiramo vjeru u dobrim vremenima, gotovo postaje prirodno tražiti je u teškim trenutcima.
Petnaest godina kasnije, za razliku od onih čaša, ta vjera ostaje.
Iako, budimo iskreni, preporučujem i Macy’s čaše.