Duhovne aktivnosti i mali rituali mogu na poseban način ispuniti naš dom tijekom došašća i Božića. Iako je ovo vrijeme bogato ljubavlju, darivanjem, dobrotom i ljepotom liturgije, lako je izgubiti mir u svjetovnoj užurbanosti. Upravo zato mnoge obitelji traže načine kako sačuvati svetost razdoblja i dopustiti da istinska radost Kristova rođenja bude u središtu.
Na društvenim mrežama mnogi vjernici rado dijele svoje običaje. Adventski vijenac i paljenje svijeća uz molitvu i čitanje božićnih priča djeci čine okosnicu mnogih domova. Mary Fleck opisuje kako njezina djeca i dalje s oduševljenjem uređuju Jessino stablo te svakoga dana čitaju ulomak iz Svetog pisma koji prati pripadajući ukras. Drugi pak uoči Božića peku rođendansku tortu za Isusa ili uređuju adventske kalendare koji ih prate kroz četiri tjedna iščekivanja. Linda Katsolis, primjerice, svake godine izlaže svoj veliki drveni kalendar s prizorima Betlehema, a na stolu drži jaslice sa svijećama koje pali svake adventske nedjelje.
Shannon Marie Federoff opisuje simpatičan običaj u kojem se djecu svaki dan pita: „Koje si slatko dobro djelo učinio za Isusa?“ nakon što otvore prozorčić čokoladnog adventskog kalendara. U mnogim se domovima pjeva, pa tako unuci Susan Schwieters imaju posebne pjesmice o paljenju svijeća na vijencu koje ih vode kroz teme ljubavi, radosti, mira, nade i milosrđa. Kent Keller svake nedjelje došašća izloži jednu figuru svojih ručno rađenih jaslica iz Asiza, prateći izlaganje kratkim čitanjem iz Svetog pisma, dok se cijeli prizor upotpunjuje tek u četvrtoj nedjelji.
Božićne obiteljske tradicije često su duboko ukorijenjene u vjeri i sjećanjima. Vanessa Denha Garmo, kaldajska katolkinja, ističe da njezina obitelj nikada ne sprema jaslice prije Bogojavljenja, jer njihovo prezime Denha na aramejskom znači upravo taj blagdan. „Fokus je uvijek bio na Isusu“, kaže, podsjećajući da kaldajci govore jezik kojim je govorio Krist.
Dottie Borowski prisjeća se kako su na farmi njezini roditelji nakon berbe prodavali božićna drvca, ali u njihovu se domu bor i darovi nisu postavljali prije Božića. Najprije se slavilo Isusovo rođenje u crkvi i u školskim priredbama. Slično je i u poljskoj tradiciji koju opisuje Dorothy Pilarski, a koja uključuje lomljenje oplatki — tankih božićnih oblatna koje simboliziraju oprost i zajedništvo — uz suhe vlati sijena pod stolnjakom, u spomen na betlehemske jaslice. Svaki član obitelji lomi oblatnu i jedni drugima upućuju najiskrenije želje za nadolazeću godinu.
Za Pattie Frandson božićna polnoćka ima posebnu dimenziju otkako je izgubila sina Daniela na njegov 24. rođendan. Najprije posjete njegovu svijeću i ploču, ali kaže da mu je najbliže upravo tijekom mise, „kada se nebo spaja sa zemljom“. Sjedaju u istu klupu gdje su sjedili s njim i čuvaju mu mjesto, osjećajući da je s njima.
Duhovno darivanje može biti jednostavno, a duboko. Mnogi vjernici uoči Božića daruju misne nakane ili obećaju sat klanjanja za voljene osobe, dijele ono što im je dragocjeno i volontiraju u karitativnim organizacijama, svjesni da pomaganje drugima donosi osobno ozdravljenje i radost. Neki pripremaju čarapu za Isusa u koju tijekom došašća stavljaju molitvene nakane, ili stvaraju male „jaslice“ koje pune slamkama — svakom molitvom, žrtvom ili dobrim djelom. Obitelji pozivaju one koji bi Božić proveli sami, pišu pisma zahvalnosti te u svakodnevicu unose male žrtve u duhu svete Male Terezije, poput odricanja od sitnih užitaka i prikazivanja tih činova kao molitve.
Nakon Božića mnogi nastavljaju duh dobrote kupnjom toplih potrepština na sezonskim popustima koje zatim spremaju za darivanje sljedeće zime. Neki unaprijed planiraju sate klanjanja ili dane posvećene molitvi za pojedine članove obitelji, čineći tako od božićne duhovnosti trajnu naviku.
Božić ne završava 25. prosinca. Riječ je o vremenu koje traje i poziva nas da naučene geste ljubavi, žrtve i molitve prenosimo u svakodnevicu. Nastavimo živjeti u tom svjetlu jer samo Kristova svjetlost može odagnati tamu i ispuniti naš dom trajnim mirom i nadom.