Internetska desnica prošlog je tjedna bila uzburkana skandalom dvoje desno orijentiranih tzv. influencera (od kojih je jedna bila katolkinja čiji je brak blagoslovio Papa) koji su prevarili svoje partnere – i to jedno s drugim. Sama priča bila je više trač nego stvarna vijest, no u kontekstu današnje romantične pustoši razumljivo je otvorila pitanja o vrijednosti ljubavi i braka.
Katolički konzervativni podcaster i obiteljski čovjek Matt Walsh odlučno je stao u obranu braka, suprotstavljajući se onima koji ga smatraju nepovoljnim za muškarce. Iako priznaje da brak ponekad nosi rizike i izazove, Walsh ističe da je upravo brak središte sretnog i krjeposnog života te temeljni stup društva. U jednoj od sljedećih epizoda odgovorio je i kritičarima koji se ne slažu s njegovim stavom da bliska prijateljstva između muškaraca i žena mogu ugroziti brak. Čak i ono što bi se moglo činiti očitim – da takvi odnosi mogu predstavljati prijetnju bračnoj stabilnosti – danas zahtijeva opsežna objašnjenja.
Iako Walsh uvjerljivo pobija argumente onih koji omalovažavaju brak ili pogrješno tumače ljudsku prirodu, ova rasprava ukazuje na dublji problem. Ako su milenijalci i pripadnici generacije Z toliko razočarani vezama i zahtjevima monogamije, kako će uopće pronaći partnera i zasnovati obitelj?
Kratak odgovor glasi – ne će. Stopa sklapanja brakova opada već desetljećima, a taj će se trend, prema svemu sudeći, nastaviti. Scena upoznavanja postala je obeshrabrujuća: mnogi muškarci i žene odustaju od potrage za srodnom dušom te svoju potrebu za ljubavlju zamjenjuju surogatima – kućnim ljubimcima, virtualnim partnerima, aktivizmom ili drugim oblicima emocionalne kompenzacije. Na razini društva, takvo kolektivno udaljavanje od braka prijeti stvaranjem sumorne budućnosti obilježene usamljenošću, starenjem i izostankom djece, uz sve veću ovisnost o dehumaniziranim aplikacijama za upoznavanje.
Kako bi se ova kriza riješila, nužno je razumjeti način razmišljanja koji joj leži u temelju. Osim promijenjenih materijalnih okolnosti, mnogi su danas usvojili pasivan pristup odnosima koji ih sprječava da izgrade nešto stvarno i trajno. Bez ozbiljnog moralnog ili vjerskog usmjerenja, lako podliježu društvenim pritiscima i biološkim impulsima, čime gube osobnu inicijativu i sposobnost stvaranja dubokih veza. Njihovi ljubavni životi – ili njihov izostanak – često su unaprijed određeni, dok ih društvo, umjesto da im pomogne, nerijetko osuđuje zbog neuspjeha.
Ovu dilemu britanski pisac Thomas Hardy prikazao je u svom posljednjem romanu Neslavni Jude. Glavni lik Jude mladić je pun potencijala i ambicija, koji sanja o akademskoj karijeri. Međutim, bez roditeljske podrške i uzora, ubrzo postaje žrtva okolnosti. Zavodi ga djevojka iz ruralne sredine koja ga manipulacijom navodi na brak, čime njegove ambicije padaju u drugi plan.
Nakon što ga prva supruga napusti, Jude se zaljubljuje u Sue, emocionalno nestabilnu i progresivno orijentiranu ženu koja odbacuje samu ideju braka. Iako se privremeno uda za drugog muškarca, ubrzo se ponovno povezuje s Judeom. Njih dvoje dobivaju djecu izvan braka, što izaziva osudu okoline. Slijedi niz tragičnih događaja koji završavaju patnjom i gubitkom, ostavljajući sve sudionike slomljenima.
Poput mnogih današnjih samaca, Jude odrasta bez smjernica, postaje žrtva okolnosti i suočava se s osudom društva. On i Sue pokušavaju upravljati složenim odnosima bez stvarne podrške, oslanjajući se tek na društvene konvencije i vlastite impulse. Bez čvrste zajednice i bliskih odnosa, njihova izolacija postaje sve dublja.
Rješenje ove društvene tuge zahtijeva kulturni zaokret prema ljubavi i braku. Umjesto pretpostavke da će se partneri pronaći spontano, obitelj i prijatelji trebaju aktivno sudjelovati u tom procesu. Potrebno je pružiti primjer zdravih odnosa te mlade generacije naučiti komunikacijskim vještinama, društvenoj razboritosti i emocionalnoj zrelosti.
Ovaj ideal jasno je prikazan u klasiku Jane Austen Ponos i predrasude. Za razliku od Hardyjevih tragičnih likova, njezini junaci su duhoviti, elokventni i svjesni važnosti društvenih odnosa. Njihove vrline omogućuju im pronalazak odgovarajućih partnera i izgradnju stabilnih obitelji. Ključno je i to što imaju podršku obitelji i prijatelja, koji im pomažu donositi mudre odluke i prevladavati poteškoće. Nisu prepušteni sami sebi niti prisiljeni na brak bez ljubavi.
Izvan književnosti, i današnje društvo može mnogo naučiti iz takvog pristupa. Ništa nije prepušteno slučaju – odnosi se grade kroz razgovor, druženje, zajedničke aktivnosti i međusobno razumijevanje. Dok su Jude i Sue izgubljeni u vlastitoj zbunjenosti, Elizabeth Bennet i gospodin Darcy uspijevaju pronaći ravnotežu zahvaljujući podršci bližnjih i vlastitom osobnom razvoju.
Iako je Ponos i predrasude dijelom idealiziran, roman ostaje vrijedan primjer onima koji žele obnoviti kulturu udvaranja i braka. I danas je moguće prenositi mudrost o odnosima, učiti mlade društvenim vještinama i jasno komunicirati očekivanja koja brak nosi. Jednostavne stvari poput okupljanja, zajedničkih šetnji, pisanja pisama ili iskrenih razgovora mogu potaknuti stvaranje dubljih veza.
U sredinama gdje prevladavaju siromaštvo, zanemarivanje i loše navike, vjerničke zajednice – osobito kršćani – mogu imati važnu ulogu u obnovi društvenih vrijednosti, počevši od vlastitih obitelji. Vrijeme je ograničeno, a problem postaje sve ozbiljniji. Previše mladih ljudi danas se bori s osjećajem bespomoćnosti i nemogućnosti stvaranja trajnih odnosa. Ipak, uz podršku obitelji, prijatelja i povratak vrijednostima koje naglašavaju ljubav, odgovornost i predanost, moguće je ponovno izgraditi kulturu koja njeguje brak i obitelj.