Hvaljen Isus i Marija!

Na početku bih želio reći da je s nama u duhu i da nam šalje svoj biskupski blagoslov naš veliki prijatelj i podupiratelj mons. Valter Župan, krčki biskup u miru, te da se naš prvotni govornik za večeras g. Steven Mosher iz SAD-a osjeća bolje nakon što je nedavno obolio od virusa Zapadnog Nila poslije uboda komarca. Također, zahvaljuje na vašim molitvama i dobrim željama.

Dobra večer i dobrodošli dragi prijatelji, podupiratelji, a i oni koji su možda manje prijateljski raspoloženi prema nama. Posebno bih pozdravio sve prisutne svećenike, saborske zastupnike, zastupnicu Europskog parlamenta gđu Marijanu Petir, predstavnike udruga, institucija i srodnih organizacija, kao i naše govornike koje će sudjelovati na okruglom stolu nakon ovog Uvoda. Dobro došli Nino, Ivice i Boris…

Posebno bih pozdravio drage goste izvana, g. Slawomira Olejniczaka, našeg velikog poljskog prijatelja iz Instituta Piotr Skarga iz Krakowa te sve naše govornike koje ćete imati priliku čuti sutra kada će govoriti o velikim kulturnim temama – od prava na život i naravnog braka, do posljedica seksualne revolucije, homoseksualnosti na društvo, o tome kako su Bugari odbacili IK, o poljskom odgovoru na IK – tj. o Konvenciji o pravima obitelji (čiji nacrt smo preveli i koji možete slobodno uzeti u predvorju) te što će jedan Šveđanin reći o novom kršćanskom svijetu.

S nama su: Paul Hanhrahan iz Australije, Imre Teglesy iz Mađarske, Matthias von Gersdorff iz Njemačke, dr. Paul Cameron iz SAD-a, Boris Andreev iz Bugarske, Jerzy Kwasniewski i Tymoteusz Zych iz Poljske i ninski zet iz Švedske dr. Clemens Cavallin. Dobro došli prijatelji!

Borba za dobro i pravednost nadilazi granice i ima univerzalne temelje.

A sutra poslijepodne imat ćemo čast uručiti i našu godišnju nagradu „Svjedok godine“ don Damiru Stojiću koji već toliko godina predano radi s našim mladima i studentima te je omiljena meta negativaca (i nije dobrodošao u nekim školama), ali svejedno nastavlja svoje poslanje kao pravi sin osnivača salezijanaca sv. Ivana don Bosca.

Otvorena javna platforma

Drago nam je da smo opet zajedno na još jednom TradFestu koji Vigilare organizira i koji nekako već ima svoje posebne obrise, to jest jedno vrijeme u godini kada se različiti pojedinci i grupacije koji imaju istaknute ili/i… tradicionalne, konzervativne, kršćansko-katoličke poglede i svjetonazore okupe kako bi čuli zanimljive govornike iz Hrvatske i svijeta i međusobno izmijenili koju riječ ili možda neku konspirativnu ideju. Nama u Vigilare je drago da možemo poduprijeti ovu neformalnu otvorenu javnu platformu.

Kultura

Važno je da mi iz civilnog društva dižemo svoj glas i da smo prisutni, jer je naš glas odlučujući posebno za politički sektor, ali ne samo politički, već i kulturni i crkveni. Odmah bih naglasio da smatram da se politika nalazi nizvodno od kulture. Kultura i uljudba je ono što stvara civilizacije i pojedinačna nacionalna društva te na kraju stvara političare i politiku. Mi se u biti borimo za dušu jednog naroda za ono plemenito i stvaralačko koje je u dodiru, u sinkronizaciji sa Stvoriteljem i Njegovim planom za nas kao pojedince i kao narod. Postoje apsolutne istine o čovjeku i o njegovoj okolini. Te antropološke istine su temelji zapadne kršćanske civilizacije kojoj Hrvatska pripada. A posebno je važno da kršćanske, konzervativne, tradicionalne snage budu prisutne i oblikuju Hrvatsku da nastavimo dugi kontinuitet s našom katoličkom kulturom i identitetom. Katolici su kohezivno ljepilo i temelj ovog naroda i kulture. Pozvani smo biti čuvari slavne (ali teške) prošlosti te branitelji današnje slobode koja je moguća samo u istini. Tko god voli istinu, bio on katolik ili čovjek koji prianja uz prirodno pravo, neminovno mora biti politički nekorektan i ne može, kako se to engleski kaže „go with the flow“, to jest pasivno slijediti i činiti kako drugi čine. Pozvani smo biti protiv ove sadašnje dekadentne kulture, pozvani smo biti „counter culture“, to jest nasuprot ove kulture i stvarati nove kulturne temelje na apsolutnim istinama o čovjeku i njegovom inherentnom dostojanstvu u skladu s Božjim planom. Ako mi budemo šutjeli i prianjali uz ovo što nam se danas nudi, onda ćemo biti suodgovorni za propast naše civilizacije. A ako ćemo samo negativno kritički, unutar sebe, plakati kako je sve loše, a da ne poduzmemo određene konkretne korake, onda ne samo da nećemo proširiti slobodu, nego ćemo je što više i izgubiti.

Posttotalitarna Hrvatska

To je posebno važno u zemljama kao što je Hrvatska koja je izašla iz totalitarnog komunističkog sustava i iz koloniziranog statusa bivše hibridne države. Mi kao narod imamo mnogo kompleksa, mnogo povijesnih trauma, mnogo pretrpljene nepravde na osobnoj i nacionalnoj razini. Mnogo naroda ima sličnu sudbinu, ali je pravo pitanje kako se nosimo s time, kako rastemo i mijenjamo se kao pojedinci i kao narod. I zato kada gledam natrag u ovoj godini vidim neke vrlo ohrabrujuće događaje i promjene paradigme.

Zbog činjenice da smo pretrpjeli tolike osobne i zajedničke nepravde naročito u zadnjem stoljeću, vrlo je ohrabrujuće gledati povorke sjećanja za Vukovar, Škabrnju i druga mjesta.

Zamislite koliko je ljudi, prije hrvatske neovisnosti i pada komunizma, morali šutjeti i trpjeti u samoći. Koliko ljudi je samo u svoja četiri zida jedva moglo i dopuštalo sebi sanjati neovisnost i slobodu. I zato su važna ta zajednička i javna sjećanja na pobjedama, ali i na boli (za Vukovar…), koja je na kraju postala pobjeda te koja će, uvjeren sam, jednog dan doći do željene pravde, da se pred licem pravde nađu počinitelji zločina koji se danas tiho skrivaju.

Vigilare i naši prijatelji pravnici iz Ordo Iuris će itekako u budućnosti raditi na tome.

To je ono što sluganska pera, takozvani „naprednjaci“, ne mogu razumjeti i onda čak pitaju zašto se održavaju povorke i mimohodi ili zašto se žrtvovati i posvetiti (primjerice jednu nogometnu utakmicu) sjećanju na Vukovar i hrvatskoj boli. Još više te negativne ‘naprednjake’ smeta što se taj hrvatski duh i hrvatski ponos (bez obzira na svu njihovu negativnu propagandu) širi na mlade, na sljedeći naraštaj te što istraživanja pokazuju da su ti mladi konzervativniji od svojih roditelja.

Ove se godine dogodilo nešto vrlo značajno. U jednom trenutku početkom godine, kršćansko – konzervativne – tradicionalne snage (zajedno s braniteljima) udružile su se i digle svoj glas protiv nasilnog i nepotrebnog usvajanja ultra-kontroverzne Istanbulske konvencije koja je potiho uvela rodnu ideologiju i gender mainstreaming u Hrvatsku.

IK i priziv savjesti

Moramo malo pogledati na taj sociološki fenomen koji se dogodio…

Prvi put u hrvatskoj povijesti od neovisnosti (trebamo imati točke reference, prije i poslije hrvatske neovisnosti 1991.) obiteljski ljudi, bake i djedovi, djeca, mladi, branitelji, biskupi, časne, fratri izašli su na ulice i dignuli svoj glas protiv ratifikacije IK.

Ajmo uzeti da ih je bilo samo 30 000 u Zagrebu i 20 000 u Splitu, iako mislim da ih je bilo više (to igranje moći i manipulacija s brojevima je ispod svake razine). To je 50 000 običnih ljudi na ulicama. To je oko 1,25% stanovništva. Za usporedbu, to je kao da je više od 4 milijuna Amerikanaca izišlo prosvjedovati protiv nečega. Pitam se koja bi Vlada u svijetu ignorirala takav skup???

To većinom nisu bili neki aktivisti, to su ljudi čije vrijeme je vrlo dragocjeno i koji su obično pasivni ali koji intenzivno žive svoje obiteljske obaveze. Oni su mimo cijele liberalno-medijske scene u hrvatskoj (tzv. oporbeni mediji – koji su kontra svog naroda) shvatili, razumjeli o čemu se radi. Pokazali smo da vrjednujemo svoju slobodu i svoje obitelji i da znamo što je istina i da znamo… čitati… i to ne samo tekstove, nego i namjere i gdje tko stoji, i zašto tako stoji, zašto se tako ponaša i koje su (skrivene) namjere.

Razboriti vođe znaju dobro čitati znakove. Kada takav broj u Hrvatskoj izlazi na ulice, dok je na vlasti tzv. konzervativna ili tzv. demokršćanska opcija onda se itekako nešto veliko dogodilo.

I zaista jest. Pokazali smo da znamo tko smo i što nam je važno, što je važno za našu djecu i buduće naraštaje i da je ovo naša zemlja te da su političke elite nama odgovorne, a ne nekim dalekim globalnim elitama. Razbili smo onaj duboko usađeni strah u nama još iz komunističkih vremena. Ali i s duhovnog pogleda kao jedan dio naroda koji je digao svoj glas, pokazali smo zadovoljštinu prema Bogu za sablažnjivi grijeh koji su nam učinili narodne vođe. Javno molimo Boga da bude milosrdan prema hrvatskom narodu za opačine naših vođa.

No, kada smo svi zajedno pokrenuli ne jednu, nego dvije referendumske inicijative (a referendumi su alati za uporabu kada političari ne razumiju ili ne žele razumjeti narod), onda se opet pokazao cijeli fijasko i sramota vodećih političkih elita u vladi i u oporbi.

Marginalci

Kao posljedicu svih ovih događaja, dobili smo i svoju etiketu: „marginalci“. Moram svakako taj termin usporediti s Hillary Clinton koja je tako bahato izjavila da su ljudi koji su podržali Donalda Trumpa u SAD-u tzv. „deplorables“ (ili jadnici). Ti jadnici su odlučili o novoj administraciji koja je slušala njihove zahtjeve. Hillary je nestala. Političari opčinjeni svojom vlastitom moći bez dodira s bazom, jednostavno znaju nestati kada narodu ili marginalcima prekipi… A trenutno su marginalci u Hrvatskoj nezadovoljni. Opasna su ta etiketiranja, ponižavanja, guranja ljudi, građana… To obično ima za učinak homogenizaciju i pojedinaca i skupina…

Ti marginalci su budući dio konzervativnog populizma koji se stvara i u Hrvatskoj, koliko god to vodeće elite ne žele vidjeti, kao ni njihovi saveznici u oporbenim medijima…

Priziv savjesti

A ti oporbeni mediji i slabašni političari stalno se otvoreno bore protiv sloboda. Prošli smo tjedan opet gledali koordinirani napad medijskog čopora na jednu farmaceutkinju u ljekarni koja nije htjela prodati kontracepcijske pilule i koja se pozvala na priziv savjesti. Od jednom priziv savjest postaje problem za sve one koji guraju sekularizam, jer tolerancija je samo za neke, to jest ako ste u kampu naprednih sekularista, a ako imate drukčije poglede, onda se pripremite na napad. No, ovdje s ove javne pozicije šaljem otvoreni poziv svim farmaceutima, liječnicima, medicinskim sestrama, posebno primaljama da smo tu uz vas i da nam se javite ako budete imali problema jer imamo timove odvjetnika u Hrvatskoj i izvan nje koji će vas braniti. Slobodu nećemo tek tako pustiti.

Abortus

A što se tiče abortusa… još jedan veliki minus za vodeće političke elite. Niste uzeli u obzir zahtjev skoro 170 000 ljudi da mijenjate zakon te kako izgleda, sada ćete ignorirati i zahtjeve Ustavnog suda za promjenu komunističkog zakona iz 1978. god. A naša borba za temeljno ljudsko pravo, to jest pravo na život nerođenog djeteta, NIKADA neće posustati, i pratit ćemo vas izbliza.

Važnost svjetonazorskih bitaka

Neki misle da su svjetonazorske bitke manje važne, i da su, primjerice ekonomija i standard jedino bitno što ljude pokreće. Krivo. Koliko god su ekonomija i standard važni, puno važniji su vjera, kultura, identitet. Tko smo i što smo, što nam je važno i što smo spremni braniti. Što je ono što nas motivira? Svjetonazor i patriotizam pokreću svijet i Hrvatsku. Sada smo čuli da su Hrvati izašli na ulice zbog vrjednota, to jest bitke protiv IK te patriotske motivacije kada je Hrvatska postala vice prvak svijeta i kada se tražila pravda u Vukovaru.

Hrvatska je kršćanska, katolička, konzervativna i tradicionalna zemlja. I mi smo ponosni na to. Ima onih snaga koji svjesno rade na dekonstrukciji toga. Ima nas puno više koji radimo na obrani i promicanju tih vrjednota. Koliko kod je boljševička revolucija 1945. ubila, zatrla i istjerala cijelu katoličku i intelektualnu elitu, ipak su se laste vratile. Budućnost je naša. Imamo obitelji, djecu, ljubav za domovinu, velikodušnost i otvorenost.

I nismo naivni, znamo što se događalo i što se događa u Hrvatskoj, zašto je trenutno ovako disfunkcionalna i zašto određene elite u političkom i civilnog sektoru žele dominirati. Možete probati, ali ćemo uvijek biti tu kao protuteža. Hvala Bogu za slobodu koju su nam izborili hrvatski vojnici i branitelji i drugi hrabri ljudi, kao i politički zatvorenici u komunističkim vremenima, koji su nam jamstvo i temelj naše slobode. Na vašoj žrtvi i primjeru mi gradimo slobodnu Hrvatsku. Dignimo svoje glave, jer imamo mnogo toga na što možemo biti ponosni i mnogo toga što možemo i moramo ugraditi u Lijepu našu. S vjerom, maštom, umreženost, strategiju i rad nadvladat ćemo protivštine i ugraditi se u uspjeh hrvatskog društva i domovine. S ovim službeno otvaram ovogodišnji TradFest.