James McHenry je manje poznat kao jedan od očeva osnivača Sjedinjenih Američkih Država. Škotsko-irski prezbiterijanac rođen je u okrugu Antrim u Irskoj, a u kolonije je došao 1771., samo pet godina prije neovisnosti.
McHenry je s vremenom postao vojni kirurg, potpisnik Deklaracije o nezavisnosti i ministar rata za vrijeme predsjednika Washingtona i Adamsa. Utvrda McHenry, poznata po bitci s Britancima, nosi njegovo ime. James McHenry pripadao je ranoj američkoj eliti. Napisao je:
„Sveto pismo… jedino može društvu dati red i mir, a našim sudovima i državnim ustavima osigurati čistoću, stabilnost i korisnost“.
Sveto pismo? Možemo li zamisliti koliko je bio protivan današnjim standardima woke pokreta?
Trebamo li pretpostaviti kako je McHenry bio rasist, „homofob“ ili religijski fanatik? Možete li zamisliti člana Bidenovog kabineta koji se poziva na Sveto pismo? Pa, to bi bilo kršenje „odvojenosti crkve i države“, Jeffersonove doktrine koja je imala za cilj spriječiti vladu da se miješa u vjerska pitanja. Danas je ta doktrina u potpunosti preinačena, naoružana da iskorijeni religijsko izražavanje iz javnosti.
Drugačije stoljeće
McHenry nije bio jedini američki osnivač zbog čijih bi ga riječi danas napala kultura otkazivanja. Što kažete na „oca naše domovine” Georgea Washingtona? Evo što je Washington rekao okupljenim vođama indijanskih plemena u okolici Delawarea:
„Dobro činite što želite naučiti našu umjetnost i način života, a iznad svega, religiju Isusa Krista. To će vas učiniti većim i sretnijim ljudima nego što jeste. Kongres će učiniti sve što može da vam pomogne u ovoj mudroj namjeri“.
Kompilacija vjerskih osjećaja ranih američkih vođa zauzela bi više terabajta nego što MercatorNet može podnijeti. Nepotrebno je reći da su oci osnivači Sjedinjenih Američkih Država bili ljudi vjere. Tada se Zapad obično nazivao kršćanskim svijetom. Koliko znam, nitko to nije smatrao uvredljivim.
Kakve veze sve ovo ima s demografijom?
Pa, prema statici World Atlasa, „Amerikanke koje su početkom 19. stoljeća došle u dob za rađanje imale su u prosjeku sedam do osam živorođene djece tijekom svoga reproduktivnog života”. Početkom 19. stoljeća Amerika je bila uglavnom ruralna i kršćanska.
Početkom 19. stoljeća dva su sveobuhvatna čimbenika utjecala na obiteljski život. Prva je bila vjera. Biblijska zapovijed: „A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!“ (Post 9, 7) je shvaćena prilično ozbiljno.
Također, imati više djece je označavalo jačanje ekonomije. Djeca su značila više ruku na farmi i u obiteljskom poslu. To je bilo rano američko planiranje obitelji.
Međutim, od 19. stoljeća natalitetna stopa u Sjedinjenim Američkim Državama je u stalnom opadanju dosegnuvši porazne rezultate 40-ih godina. Zatim je poslijeratni „baby boom“ donio rast od šezdeset posto. Pad se od tada nastavio, što se pripisuje boljem javnom zdravstvu (niža stopa smrtnosti djece), urbanizaciji, industrijalizaciji, višim primanjima i ženama koje su se uključile u radnu snagu.
Međutim, jedan iznimno značajan razlog za manje djece obično se izostavlja iz demografskih analiza, a taj razlog se zove sekularizam.
Što je sekularizam?
„Izraz je definiran oko 1850. kako bi označio sustav koji nastoji urediti i tumačiti život na temelju načela preuzetih isključivo iz ovoga svijeta, bez pribjegavanja vjeri u Boga i budući život. Sada se koristi u općenitijem smislu za tendenciju ignoriranja, često i poricanja, načela nadnaravne religije“.
Sažeti Oxfordski rječnik kršćanskih crkava
Prema Merriam – Websteru rječniku, sekularizam je „ravnodušnost prema religiji ili religijskim stavovima, odbacivanje ili isključivanje religije”.
Današnje Sjedinjene Američke Države predstavljaju sekularni imperij. Sekularizam je glavni čimbenik koji doprinosi, obično zanemaren, postojanom padu nataliteta u cijelom svijetu.
Nije tajna da religiozni građani u prosjeku imaju više djece od nereligioznih građana. Zašto? Prilično često vjernici ozbiljno slijede biblijsku zapovijed da se plode, množe i napune zemlju. Oni vjeruju u spasenje i obično su nešto manje egocentrični i materijalističke orijentirani od prosječnog modernog čovjeka.
Ali danas se nalazimo u vremenu „ekonomskog čovjeka“, kojeg Merriam – Webster rječnik definira kao:
„…pojedinac stvoren u klasičnoj ekonomiji i zamišljen da se ponaša racionalno, ispravno i predvidljivo u svojim ekonomskim aktivnostima s motivima koji su egoistični, stjecateljski i kratkoročni“.
Usvajanjem modela ekonomskog čovjeka, zapadna su društva napustila vjerovanje da je intelektualna, duhovna i moralna bit čovječanstva na sliku Božju, što je gledište koje ih je održalo najmanje osamnaest stoljeća. Ovaj hladan sekularizam na kraju bi doveo do komunizma i mnogih drugih ateističkih ideologija od kojih danas patimo.
General bojnik John Frederick Charles Fuller, u trećem svesku svoje „Vojne povijesti zapadnog svijeta“, ustvrdio je da je „mit o ekonomskom čovjeku [bio] temeljni čimbenik u kapitalizmu, socijalizmu i komunizmu”.
Također smo ovisni o ideji neprestanog napretka, koju internetski portal Conservapedia definira kao:
„…svjetonazor koji uglavnom promiču globalisti i liberali koji tvrde da se ljudsko stanje poboljšalo tijekom povijesti i da će se nastaviti poboljšavati“.
Usko je povezan s konceptom da je čovjeka moguće usavršiti i da će u nekom trenutku u budućnosti zapravo biti savršen. Iako je popularna u suvremenoj kulturi, ova ideja ima nekoliko ozbiljnih nedostataka.
Doista manjkavih nedostataka. Plitka vjera u neizbježnost ljudskog napretka i neograničenog vremenskog napretka zanemaruje transcendentno, što dovodi do materijalističkog „evanđelja blagostanja“.
Iako se dogodio napredak, isto tako se pokazalo da je bogatstvo nakon Drugog svjetskog rata kratkotrajno. Nešto nedostaje. Zato Kina popularizira konfucijanizam, Rusija subvencionira pravoslavlje, a Mađarska promiče katoličanstvo u nadi da će potaknuti natalitet. Sjedinjene Američke Države s druge strane promiču woke kulturu i oslanjanju se na imigrante.
Današnji političari se rijetko pozivaju na religiju, osim za dobivanje političkih bodova. Dok se povijesne ličnosti poput Jamesa McHenryja i Georgea Washingtona ocrnjuju i ponižavaju, njihova imena se brišu iz knjiga, a kipovi uklanjanju. Što će sutrašnja djeca znati o svojoj baštini?
Da, današnji čovjek je tako moderan, obrazovan, sofisticiran i sekularan. Imati djecu nije popularno. Modernost nas polako, ali sigurno ubija. Ideja napretka koja štuje bogatstvo, radikalnu ekologiju, egocentrizam i woke pokret vode današnjeg čovjeka na put izumiranja. Ali kako kaže stara izreka: „Ribe posljednje primjećuju vodu“.
Louis T. March ima iskustva u privatnom biznisu i filantropiji. Vodio je talk show, a trenutno radi kao autor i javni govornik, te je uz to predani student povijesti i genealogije. Louis sa svojom obitelji živi u prekrasnoj dolini Shenandoah u Virginiji.