Odlazeći direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID) imao je trenutke u kojima je tvrdio da on predstavlja znanost. Želimo mu sretan put!
Prošli tjedan bio je oproštaj od Liz Cheney, a ovaj tjedan se opraštamo od Anthonyja Faucija. Želimo im uspješan odmor i šaljemo pozdrave onima koji bi američkom narodu uskratili sposobnost da samostalno odlučuju.
Dr. Anthony Fauci je u ponedjeljak najavio odlazak u mirovinu. Rekao je to novinarki Sheryl Gay Stolberg iz „New York Timesa“ radi toga da „nastavi sljedeće poglavlje“ svoje karijere u prosincu. Ravnatelj Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti ima osamdeset jednu godinu, a na toj je dužnosti trideset osam godina. Fauci je tragična figura jer njegova karijera predstavlja konačni krah američkog republikanizma i temeljne ideje zdravog razuma na kojoj je bio izgrađen.
Teško da ga se može kriviti za bilo što od onoga što biste mogli smatrati nepoželjnim u njegovim postupcima kao javnog službenika više nego što se pitbull može kriviti za ugriz djeteta. Fauci je stvorenje scijentizma i administrativne države iz sredine prošlog stoljeća i nije mogao ne biti ono što je on, bilo za vrijeme AIDS – a ili COVID – a. Nema razloga patologizirati ga ili psihologizirati; ne trebamo se pozivati na njegov minijaturni stas ili dobro poznatu ljubav prema novinarskoj pozornosti kako bismo objasnili njegove odluke i aroganciju. On je birokrat, i to po svemu sudeći dobar; to je više nego dovoljno.
Stoga bilo kakvo ispitivanje Faucija znači vidjeti logiku ovih struktura na djelu. Doista, čovjek je bio ispravniji nego što su mnogi s desnog političkog spektra mogli shvatiti kada je ustvrdio: „Vi napadate ne samo dr. Anthonyja Faucija, vi napadate znanost“. Znanost institucionalizirana u entitetu kao što je Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti jednaka je mentalnom sklopu vojnoga industrijskog kompleksa. U takvom okruženju „znanost“, koju predstavljaju ljudi poput Faucija, sada je manje bitna kada se plijeni imovina građana radi održavanja organizacija koje polažu pravo na autoritet.
Posljedice ovog kulta scijentizma možda nikad nisu bile tako oštre kao u slučaju COVID-a 19. Teško je prisjetiti se svih ranih obrata i kontradiktornih službenih odgovora na pandemiju. Ali u vjerojatnom podrijetlu bolesti iz laboratorija na Institutu za virusologiju Wuhan nalazimo neodgovorno samopostupanje institucionalizirane znanosti u njenom najgorem obliku. Istraživanje bolesti često dovodi do goleme teorijske dobrobiti – razumijevanja bolesti, a time i načina liječenja, prije nego što se pojavi u populaciji. No na slučaju Wuhana smo vidjeli ogroman praktičan rizik stvaranja nove i smrtonosnije bolesti koja može pobjeći iz granica laboratorija. Uostalom, ta teoretska korist učinila je projekte istraživanja bolesti savršenima za dodjelu bespovratnih sredstava, jer je riječ o projektima koje je lako predložiti, financirati i objaviti.
Nacionalni institut za zdravlje (NIH) je pod Obaminom administracijom ukinuo savezno financiranje takvih istraživanja jer rizik nije bio vrijedan toga. Fauci i drugi znanstvenici radili su intenzivno na poništenju tog moratorija 2017., na veselje mnogih utjecajnih ljudi poput predsjednika EcoHealth Alliancea Petera Daszaka. Trebali biste se prisjetiti da se tijekom saslušanja u Kongresu Fauci sukobio sa senatorom Random Paulom, koji je i sam liječnik, „čovjek znanosti“, oko ispravnosti ovog preokreta i snose li američke znanstvene institucije poput Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) ikakvu odgovornost za moguće posljedice financiranja virologa Ralpha Barica, koji je u suradnji sa Shi Zhenglijem s Instituta za virologiju Wuhan proveo brojne eksperimente.
Svemu tome dodajte ulogu Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Organizacije za zaštitu i zdravstvenu administraciju (OSHA – a) i sličnih, s Faucijem kao licem službene zdravstvene politike, u upravljanju američkim životom od 2020. do danas. Nesaglediva je cijena ne samo u ekonomskom smislu, već i za ljudski razvoj i procvat, posebno djece koja su morala nositi maske i školovati se na daljinu onemogućena od normalnog života u zajednici. Sada je, naravno, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ublažio svoje COVID smjernice priznajući i dopuštajući osobnu prosudbu u donošenju zdravstvenih odluka—i važnost činjenice da široko propisana cjepiva uopće ne sprječavaju bolest niti zaustavljaju njezino širenje, već samo smanjuju vjerojatnost smrtnosti. Direktorica Rochelle Walensky priznala je da u svome „velikom trenutku“ organizacija „nije pouzdano ispunila očekivanja“. Ali ne postoji ništa u njezinu planu da institucija postane „okretnija“ što bi sugeriralo ponovno promišljanje temelja; nego postoji tuga zbog izvedbe.
Konačni cilj takvog razmišljanja i takvih institucija je potpuna racionalizacija života. Ne kažem ljudskog života, jer u potrazi za općom racionalnošću, razlika između ljudskog i neljudskog je zamagljena zajedno s razlikom između javnog i privatnog, tako da je politika istisnuta kao još jedna sfera upravljanja, postajući još problematičnija. Baš takav je bio sukob između predsjednika Donalda Trumpa i Faucija, gdje smo imali sukob izvršne vlasti sa svojim javnim zaposlenikom. To je u administrativnom umu umetanje, uzurpacija stručne moći suparničkom moći javnog pristanka. Ako sve nije stvar slučajnosti i razboritosti, već znanosti, zašto onda ne bi znanstvenici vladali?
Doviđenja Faucci. Pretpostavljam da će senator Rand Paul imati pitanja za tebe čak i kada budeš u mirovini.
