Sin je majku odlučio odvesti u restoran na ručak. Majka mu je bila dosta stara i stoga pomalo slaba. Dok je jela, hrana joj je pala na haljinu. Ostali gosti su s buljili u ženu i podsmjehivali se njezinim pogrješkama, ali sin je ostao miran.
Nakon jela sin je otišao s majkom u toalet. Tamo je obrisao ostatke hrane s njezina naboranog lica i uklonio mrlje s njezine odjeće koliko je to bilo moguće.
Kad su izašli, gosti restorana su zaštujeli. Dok je sin plaćao račun jedan od gostiju ustao je i rekao mu: “Ne misliš li da si ovdje nešto ostavio?”.
Rekao je: “Ne, nisam ništa ostavio, sve sam uzeo sa sobom”. Odgovor čovjeka bio je: “Ipak si ostavio! Ostavio si lekciju ovdje za svakog sina i kćer, a nadu za njihove majke i očeve. Mislim da je većina gostiju puno naučila od tebe“.
Na zaboravimo ni u starosti i nemoći one koji su se nekada brinuli za nas. Mi ljudi često padamo na tome.
