Znakovi Božje prisutnosti u svemiru (II.)
Naše sunce, zvijezda srednje veličine, glavni su izvor energije za stanovnike Zemlje. Sunce je udaljeno od nas 150 milijuna kilometara i toliko je veliko da u njega može stati milijun planeta veličine Zemlje. U našoj galaksiji postoje zvijezde stotina puta veće od Sunca. Na primjer, promjer jednog od njih, Betelgeusea, šesto je puta veći od promjera našeg sunca, a sjaji 60 000 puta jače. Znanstvenici procjenjuju da je temperatura u jezgri Sunca 15 milijuna Celzijevih stupnjeva, a svake sekunde Sunce proizvede 400 trilijuna vata energije, a pritom gubi 4,5 milijuna tona svoje mase. U jednoj sekundi emitira više energije nego što je čovječanstvo proizvelo otkad se pojavilo na Zemlji. Sunčeva energija zagrijava Zemlju i omogućuje život na njoj. Zemlju, međutim, doseže samo jedan milijarditi dio energije koju Sunce proizvede.
Naš planet Zemlja je u savršenom položaju da primi točno onoliko topline i svjetlosti od sunca koliko je potrebno za održavanje života biljaka, životinja i ljudi. Obilje vode i savršena atmosferska ravnoteža čine Zemlju idealnim mjestom za razvoj života i bez sumnje je čudo u cijelom svemiru.
Sunce i druge zvijezde proizvode energiju zahvaljujući nuklearnoj fuziji pri čemu se vodik pretvara u helij. Znanstvenici procjenjuju da ukupno postoji oko sto milijardi galaksija. Prostranost čitavog svemira i moć energije koju proizvode zvijezde koje se u njemu nalaze nadilaze ljudsku maštu.
Energija koju proizvode zvijezde je manifestacija Božjeg genija i svemoći. Stvaranje sve te energije i moći koja postoji u svemiru opisano je u Bibliji jednom rečenicom: „On je napravio i zvijezde“. Razum nam govori da je Bog stvorio cijeli svemir: „Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova“ (Ps 33, 6).
Nezamisliva golemost svemira i spektakularne galaksije naviještaju slavu Božju. Neizmjerni svemir koji nas okružuje nadilazi našu moć spoznaje i poziva nas da se u molitvi divimo veličini, mudrosti i ljubavi Stvoriteljevoj: „Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori“ (Ps 33, 8 – 9). Suvremena znanost nije u stanju odrediti broj zvijezda u svemiru. Samo Stvoritelj, kako čitamo u Svetom pismu, „On određuje broj zvijezdâ, svaku njezinim imenom naziva. Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje“ (Ps 147, 4 – 6).
Svemoć potrebna za stvaranje zvijezda, planeta i galaksija, mudrost potrebna za njihovo održavanje u savršenom skladu, nevjerojatna ljepota svemira – sve je to pokazatelj veličanstvenosti, mudrosti i ljubavi Stvoritelja. Gospodin je bio taj „koji je stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavio krug zemaljski i umom svojim razapeo nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih“ (Jr 10,12-13).
Čovjek se, zahvaljujući daru razuma, može sa strahopoštovanjem diviti neizmjernosti i ljepoti svemira govoreći Stvoritelju: „Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni“ (Ps 8,4-6).
