Danas je mnoge vjernike u Hrvatskoj, ali i šire, rastužila vijest da je preminuo mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru. Na službenoj stranici Zagrebačke nadbiskupije stoji da je „okrijepljen svetim sakramentima preminuo u ponedjeljak 15. svibnja 2023. godine u Svećeničkom domu sv. Josipa“. U mainstream medijima ovaj kontroverzni isusovac bio je zaboravljen ubrzo nakon umirovljenja, ali njegov svećenički i biskupski rad rezultirali su time da će ostati u trajnom sjećanju lokalne Crkve.

Prije nekoliko godina napisao sam recenziju o zborniku radova posvećenom biskupu Pozaiću i te studije predstavljaju odlično svjedočanstvo o životu biskupa Pozaića. Ako budete čitali zbornik radova, uočit ćete da se mons. Pozaić među prvima u Hrvatskoj počeo baviti bioetičkom problematikom. Na današnjem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (prijašnjem FFDI-ju) osnovao je Centar za bioetiku. Kao profesor kršćanske etike vrlo dobro je razumio u kojem smjeru ide svijet pa ne treba čuditi njegovo zanimanje i proučavanje gorućih moralnih tema.

Sada već davne 1992. objavio je knjigu „AIDS : činjenice-zavaravanja-nade“, u kojoj je analizirao problem smrtonosnog AIDS-a. U studiji je objasnio razloge nastajanja te bolesti i moguća rješenja iz katoličke perspektive. Kao Ignacijev vojnik bavio se tada tabu temom i pokazao katolički moral kao odgovor na problem.

Nedugo nakon toga objavio je knjigu „Droga : od beznađa do nade“ nastojeći usporedbom stavova tada relevantnih znanstvenika pokazati koje su mogućnosti za izlazak mladih iz pakla droge. Treća knjiga o ekološkom ludilu – „Ekologija : znanstveno-etičko-teološko upiti i obzori“ – čini svojevrsni završetak trilogije.

Pod riječju trilogija ne mislim na nekakav filmski maraton nego na tri etape uz pomoć kojih ljevičarske elite kontroliraju mase, a koje je mons. Pozaić vrlo dobro uočio. Seksualna revolucija je na vrhuncu prošlostoljetne dekadencije dovela do pojave AIDS-a, a zatim je droga postala sredstvo smirenja u vremenu spolne dekadencije – mladi su u drogi pronašli trenutke zadovoljstva i odmaknu se od pitanja o smislu, i kao posljednja etapa kontrole pojavila se ekologija kao ideologija reforme, koja za cilj ima uništavanje ekonomskog napretka (čitaj kapitalizma) u ime “spašavanja“ planeta Zemlje.

Osim pisanja o modernim ideologijama u koje je često zarobljen današnji čovjek, mons. Pozaić se kao biskup i dugogodišnji duhovnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) istaknuo u obrani kršćanskih vrijednosti. Još mi je i danas nezaboravna njegova homilija iz Marije Bistrice, koju je održao na Veliku Gospu 2015., u kojoj je progovorio o demografskoj apokalipsi koja „proždire Hrvatsku“. Istaknuo je kako industrija pobačaja dovodi to toga da se čak i u prehrambene svrhe koriste pobačene bebe. Da, govorio je o pojavi kanibalizma!

U široj javnosti ostat će poznat po svome govoru na jednom skupu 2013., to je bilo u vrijeme rasprave o zdravstvenom odgoju, kada je odlučno rekao: „Neki od zastupnika revolucije prevrata pozivaju se čak i na Bibliju, kao da zaboravljaju da je Bog stvorio Adama i Evu, ne Adama i Stevu“. Kao intelektualac, za razliku od palanačkih intelektualaca, uvidio je da globalistička elita u Hrvatsku želi uvesti rodna ideologija i odlučno je reagirao. Biskup je tijekom istog govora rekao da je ta „ideologija pogodna protiv činjenice, protiv evidentne stvarnosti, protiv zdravog razuma, prokreacije i prirodnog moralnog zakona“.

Te iste godine održat će homiliju na svetkovinu Svih Svetih u crkvi Krista Kralja, tijekom koje će kao ričući lav u pustinji ponoviti osudu rodne ideologije, ali i političke elite. Vezano uz destruktivnu rodnu ideologiju rekao je sljedeće: „razaranje ustanova – nosivih stupova zdravog društva, među kojima su brak i obitelj; umjesto zdravog odgoja, nameće se ideologija pranja mozga, zatupljivanje savjesti, prezir roditelja i njihovih prava“. U drugom dijelu homilije osudio je i sve prisutniju kistijanofobiju,  zaključivši da je ta pojava jednako opasna kao rodna ideologija. Riječi biskupa Pozaića, izrečene prije deset godina, nikad nisu bile aktualnije!

Ovim kratim osvrtom želim se osobno oprostiti od biskupa Pozaića koji je ostavio neizbrisivi trag u djelovanju hrvatskih isusovaca, ali i Zagrebačke nadbiskupije.

Za kraju mogu samo reći: Requiescat in pace!