Nedavno je internetski portal In4S pokrenuo kampanju „Ponosni na svoje srpsko“ u sklopu koje je postavljeno pedeset reklamnih panoa uz ceste po Crnoj Gori. Svaki reklamni pano prikazuje jednog “velikog Srbina”.
Naime, prosrpski portali u Crnoj Gori tvrde da je riječ o pokušaju podsjećanja Crnogoraca na srpsko podrijetlo i identitet. Na portalu In4S bili su malo direktniji: „Recimo svima tko smo i što smo, jer mi stvarno znamo tko smo! Srbi smo. Mi smo vjernici Srpske pravoslavne crkve. Govorimo srpski”.
Ali slavlje srpskih velikana nije moglo proći bez svojatanja trojice dubrovačkih velikana (Baltazara Bogišića, Mede Pucića i Josipa Ruđera Boškovića), koji su predstavljeni kao cvijet srpskog naroda. Ovo nikoga u Hrvatskoj ne treba začuditi, jer kakvo bi to bilo slavlje srpskog bića bez prisjećanja načertanijske ideologije?
Zrinjevačka diplomacija, zgrožena reklamnim panoima, uputila je prosvjednu notu Crnoj Gori, ali uspjeh naših diplomata vjerojatno će biti isti kao i u slučaju školskog jedrenjaka „Jadran“. Tresla su se brda, a rodio se miš. Diplomatska nota neće promijeniti stanje uma crnogorskih Srba i neće doći do uklanjanja reklamnih panoa kojima Srbi nastavljaju vrijeđati Republiku Hrvatsku i hrvatsku manjinu u Crnoj Gori.
Crnogorski Srbi krajem prošlog stoljeća nisu uspjeli osvojiti Dubrovnik, ali su se ostrašćeni vratili staroj metodi svojatanja hrvatskih velikana. Ali niti to im više nije dovoljno. Zadnjih godina vidljiva je želja srpskih radikala za brisanjem bilo kakvog traga hrvatske kulture u Boki Kotorskoj. Počeli su svojatati Bokeljsku mornaricu, a zatim su se okrenuli prema Katoličkoj crkvi, najstarijoj instituciji i zaštitnici Bokeljskih Hrvata.
Srbi su još u prošlom stoljeću preuzeli kotorsku crkvu sv. Luke, koju su tada dobili na privremeno korištenje, a zatim su oteli i crkvu sv. Ilije u okolici Dobrote – sada je vlasnik crkve Srpska pravoslavna crkva. U Kotoru, starom hrvatskom gradu, na crkvi sv. Nikole vijori se srpska trobojka, a što bi se dogodilo kada bi Hrvati na katedrali sv. Tripuna stavili samo hrvatsku zastavu? Vjerojatno bi dio “kulturne“ hrvatske javnosti bio zgrožen isticanjem hrvatskih nacionalnih simbola i podržao prosrpski prosvjed protiv hrvatske zastave.
Ipak, još uvijek nije kasno, bez obzira na trenutno stanje, da se Hrvatska počne brinuti za našu narod u Crnoj Gori. Ako pomoć Bokeljskim Hrvatima ostane samo na slanju diplomatskih prosvjednih nota i organiziranju kulturnih društava, onda se ne smijemo čuditi izumiranju našeg naroda u Crnoj Gori. Možda toga postanemo svjesni kada katedrala sv. Tripuna postane pravoslavna crkva.