Bez ikakve dvojbe jedan od najutjecajnijih američkih diplomata i geostratega 20. stoljeća, Henry Kissinger preminuo je 29. studenoga u sto i prvoj godini. Kissinger je bio državni tajnik SAD-a u vremenu Fordove i Nixonove administracije, a kasnije savjetnik mnogih političara i poslovnih čelnika. Kissinger je presudno oblikovao vanjsku politiku SAD-a pod predsjednicima Richardom Nixonom i Geraldom Fordom.
Godine 1973. dobio je vrlo kontroverznu Nobelovu nagradu za mir jer je zaustavio američku intervenciju u Vijetnamu. Dva člana žirija za dodjelu Nobelove nagrade dala su ostavku jer su se pojavila pitanja o tome da je Kissinger omogućio tajno bombardiranje Kambodže.
Zastupnik realizma
Mnoga Kissingerova geopolitička i geostrateška promišljanja, utemeljena u realističkoj paradigmi međunarodnih odnosa, postala su opće mjesto u analizama međunarodnih odnosa. Kissinger je vrlo dobro objašnjavao tranzicije međunarodnog poretka, a nerijetko je i sam utjecao na njih.
Upravo je njegovom zaslugom došlo do približavanja SAD-a i Kine što je pospješilo izolaciju Sovjetskog Saveza i pobjedu Zapada u hladnom ratu. No takva je politika stvorila i jaku Kinu koja danas predstavlja glavnoga američkog geopolitičkog i sigurnosnog rivala.
Posljednjih godina Kissinger je u mnogim pitanjima postao „glas razuma“ na američkoj političkoj sceni. To, međutim, ne govori toliko o njegovim realističkim pogledima, koliko o tome da su demokratske liberalno-intervencionističke politike postale toliko ekstremne da je pored njih čak i globalist Kissinger izgledao kao politički umjerenjak.
Kissingeru se ne može osporiti diplomatsko umijeće i bogatu pisanu ostavštinu, tj. literaturu koja zauzima središnje mjesto u svim studijama međunarodnih odnosa. No postoje i mnoge tamne strane njegove prošlosti.
Arhitekt globalne agende depopulacije
Upravo je Kissinger bio jedan od arhitekata globalne agende depopulacije i globalističkog Svjetskog ekonomskog foruma (WEF). Imao je ključnu ulogu globalnoj agendi depopulacije.
Memorandum Studije nacionalne sigurnosti iz 1974. pod nazivom „Kissingerovo izvješće“, s kojeg je skinuta oznaka tajnosti 1989., zagovarao je politiku drastičnog smanjenja stope plodnosti na globalnoj razini kako bi se borilo protiv tzv. „prenaseljenosti“.
Njegov plan postao je stvarnost godinu dana kasnije kada je predsjednik Gerald Ford potpisao Odluku o nacionalnoj sigurnosti 314.
Time i potpisivanjem izvršne uredbe NSSM 200 depopulacija zemalja u razvoju postaje prioritet američke vanjske politike. U bitnome radi se o primjeni eugenike i maltuzijanskih teorija u novim okolnostima.
Kissinger je bio mentor Klausa Schwaba i pomogao mu je osnovati globalistički Svjetski ekonomski forum.
Ubrzo nakon početka COVID krize 2020., Kissinger je pozvao na globalni „post-koronavirusni poredak“ i preporučio preoblikovanje globalnog poretka slično planu Klausa Schwaba, koji je kasnije te godine objavljen u njegovoj knjizi „COVID-19: Veliko resetiranje“.