Na nogometnom stadionu Ibrox u Glasgowu, gdje su naraštaji navijača Rangersa slavili pobjede, došlo je do nesvakidašnje situacije.

Europska nogometna federacija (UEFA) odlučila je kazniti škotski klub s novčanom kaznom (30 0000 eura) zbog navijačkog transparenta „Držite woke strane ideologije podalje – branite Europu“ (eng. Keep woke foreign ideologies out – defend Europe) tijekom utakmice osmine finala Europske lige protiv turskog Fenerbahçea. UEFA je u obrazloženju svoje odluke napisala da je sadržaj transparenta ‘rasistički i/ili diskriminirajući.’

U službenom priopćenju, uprava kluba izrazila je duboko žaljenje i osudila postupke dijela svojih navijača, nazvavši ih ‘sramotnim.’ Ali nisu stali na tome. Najavili su identifikaciju navijača i doživotnu zabranu ulaska na stadion zbog isticanja spornog transparenta, a zaprijetili su i zatvaranjem slavne tribine Copland Stand ako se ‘incident’ ponovi.

Reakcija kluba samo je kap u moru sve prisutnije cenzure i nametanja ‘progresivnih’ stavova koji nemaju veze sa športom. U posljednje vrijeme birokrati iz UEFA-e više se bave političkom korektnošću, nego nogometom. Gdje je granica? Ako je moguće istaknuti simbole ekstremnih lijevih ideoloških pokreta, zašto je zabranjeno kritizirati ih?

Birokrati su odlučni kad treba kazniti navijače koji izražavaju stavove suprotne woke agendi, ali su inertni kad treba rješavati probleme u nogometu, počevši od korupcije, prekomjerne komercijalizacije, vrlo skupih ulaznica…

U pitanju nije samo nesposobnost birokrata iz švicarskog grada Nyona. Oni ne razumiju bit transparenata. Praksa korištenja transparenata duboko je ukorijenjena u tradiciji navijačkih skupina, kojima transparenti služili kao sredstvo skretanja pozornosti na određene probleme u društvu.

Vrijeme je da se nogomet vrati onima kojima zaista pripada – navijačima.