Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik objavio je danas poziv bosanskim Srbima da se sljedećeg tjedna okupe u Banjoj Luci na skupu koji je opisao kao „prosvjed protiv zavojevača“ te da pritom pokažu kako im je jedan od uzora Milan Tepić.
Milan Tepić je 29. rujna 1991. u Barutani kod Bjelovara digao u zrak skladište eksploziva prilikom čega je poginulo 11 hrvatskih branitelja. Kao uzora Dodik navodi i Gavrila Principa koji je 28. lipnja 1914. ubio Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.
Kad već ubojice uzimaju kao uzore, zašto se ne bi spomenulo i Punišu Račića? Njega ipak ne spominju jer bi se onda morali prisjetiti ubojstva Stjepana Radića. Radićevo ubojstvo potpuna je enigma u srbijanskim medijima. Nitko ni riječi nikada o tome.
Naravno, ne može se doznati ništa niti o ubojstvu Milana Šufflaya kojemu je čekićem razbijena lubanja. Tako je skoro prošao i Mile Budak, a i smrt Ive Pilara je moguće povezana s djelovanjem velikosrpskog režima.
Ideologija zvana „kult ugroženog Srbina“ ima jasnu odrednicu prema kojoj Srbi mogu biti uvijek i jedino žrtve, a nikada ni za što odgovorni. Zato se od njih nikada ne će osjetiti niti gram empatije za tuđe žrtve što je psihopatska osobina.
Osim toga, kad bi se prisjetili Stjepana Radića, Milana Šufflaya, Stjepana Javora itd. (pročitati knjigu Rudolfa Horvata „Hrvatska na mučilištu“) onda se ne bi mogle prodavati priče o tome da su se ustaše pojavili iz vedra neba. Svaka akcija izaziva reakciju. Svaka pojava ima svoje uzroke.
Slavljenje Milana Tepića – kojega ne slavi samo Dodik, nego ima svoje ulice i u Beogradu i Novome Sadu – samo je jedan u nizu dokaza o tome da je današnje srbijansko društvo i dalje duboko impregnirano velikosrpskom ideologijom.
Mržnja prema okolnim narodima svakoga se dana širi iz svih televizija pod kontrolom režima Aleksandra Vučića. Velikosrbi danas snažnije nego ikada mrze Hrvatsku i Hrvate. Poraz u Domovinskom ratu stvorio je kod njih velike komplekse i frustracije…
