Iz Hrvatske se u posljednjih nešto više od 10 godina iselilo pola milijuna ljudi. No to nije jedini aspekt hrvatskoga demografskog izumiranja. U Hrvatskoj je na djelu i prirodni pad broja stanovnika. Ovdje je situacija sve gora i gora. Broj umrlih je još 2019. bio oko 1300 veći od broja rođenih, dok je danas taj broj već na više od 2700, kako pokazuju podatci Državnog zavoda za statistiku. Pritom je Hrvatska prema stopama fertiliteta u sredini Europske unije što samo po svjedoči u kakvoj se otužnoj situaciji nalazi Stari Kontinent.
Najvažniji kapital
Ljudski kapital je najvažniji temelj razvoja, a to je kapital koji Europa gubi. U demografskom smislu Europa je izumirući kontinent. I nije pritom na djelu samo „demografska tranzicija“, nego je u vremenu nakon neomarksističke šezdesetosmaške revolucije zapadnim svijetom zavladao protuživotni mentalitet.
Europa je proteklih desetljeća, uslijed blagostanja i komocije, zahvaćena procesima propadanja i truljenja. Postkršćanski neopoganizam zahvatio je sve pore društva. Nakon što se odrekla kršćanskih korijena, Europa afirmira i promiče mnoge protuljudske i protuživotne ideologije, od genderizma i zelenog fundamentalizma do posthumanističke utopije. Zajednički nazivnik im je kultura smrti. Bez obračuna s ovom protukulturom Europa i Hrvatska ostaju na brodu koji nepovratno tone u propast, a svoju budućnost, kako je napisao Benedikt. XVI., prepušta „presađenim organima”.
U Europi jednostavno nedostaje ljudi. Ekonomije svih zemalja EU-a ne mogu funkcionirati bez uvoza radne snage iz afroazijskih zemalja što će dugoročno temeljito promijeniti identitet europskog kontinenta. Recentne scene s francuskih i švedskih ulica upozorenje su svima pa i Hrvatskoj. Hrvatskoj koja je i sama krenula sličnim putem.
Postoje, međutim, primjeri država koje se barem trude voditi pronatalitetnu politiku. U susjednoj Mađarskoj, primjerice, ženama mlađim od 40 godina nakon trećeg djeteta otpisuje se zajam od 36,000 eura. Žene sa četvero i više djece ne plaćaju porez na dohodak do kraja života. Osim toga, brojne obitelji imaju subvencije prilikom kupnje automobila sa sedam sjedala. Mađarska ukupno troši oko pet posto BDP-a na obitelji. Rezultati? U posljednjih deset godina u Mađarskoj se broj brakova udvostručio, a broj pobačaja pao je za 41 posto.
Bilo bi nepošteno reći da u Hrvatskoj ne postoje određene državne demografske stimulacije. Nedostaje ključna, a ta je da osobni dohodak postane osobno pravo svakog djeteta čime se šalje jasna vrijednosna poruka.
Temeljno pitanje
Osim toga, potrebno je stvarati ozračje koje je blagonaklono obiteljima s više djece. Roditelji s više djece, oni odgovorni, spremni su na veće žrtve, pa i više rade. Brojne obitelji najveći su izvori ljudskog kapitala. Brojne obitelji više troše na obvezno i fakultativno obrazovanje, više novca ulažu u kulturne i športske sadržaje svoje djece, ali i na stambeno zbrinjavanje. Brojnije obitelji kupuju više proizvoda i usluga što znači da novac kola i financijske mjere se kasnije vraćaju u proračun i lokalnu zajednicu. Pomoći brojnim obiteljima tako prestaju biti socijalna kategorija.
Razumnim ljudima odavno je jasno da demografija predstavlja ključno strateško pitanje hrvatske budućnosti. Uzaludno je graditi ceste, mostove i ostalu infrastrukturu tamo gdje nema ljudi. Demografske se politike, kao što upozoravaju demografi, moraju postaviti kao temelj svih razvojnih politika. Potrebno je stvarati ekonomsku (niži porezi), ali i općedruštvenu klimu koja će s jedne strane ljude poticati da imaju više djece, a s druge ih strane zadržavati u Hrvatskoj.
U rješavanju demografske problematike važan je faktor politička razina. Vlasti u Zagrebu eklatantan su primjer kakvu politiku jedna ozbiljna država ne smije voditi. Tomaševića družina nije riješila niti jedan komunalni problem, ali u situaciji demografske devastacije ova ekipa zelenih fundamentalista, koja se vodi neomaltuzijanskim kultom, ukida mjeru roditelj odgojitelj s jedne strane (čime je direktno pogođeno 5,000 roditelja koji brinu o 20,000 djece), a s druge nameće bolesne genderističke ideologije najbolje oslikane u rečenici „osoba koja menstruira“. Takva se politika ne može i ne smije voditi. Ozbiljna država treba ulagati značajan dio BDP-a u demografiju, tj. u svoju budućnost.
Ovo je ključno pitanje za buću Vladu. Bez zaokreta na ovome području prijeti nam finis Croatiae.
