Ključno obilježje europarlamentarnih izbora rast je desne političke opcije. Prema broju mandata rast bilježe i Europski konzervativci i reformisti (ECR), osvojena 73 mandata i Identitet i demokracija (ID), s osvojenih 58 mandata. Desne će stranke imati gotovo četvrtinu zastupnika u Europskom parlamentu. Najveći je, međutim, problem desnice što ne istupa jedinstveno. Primjerice, AfD je pred izbora izbačen iz grupacije Identitet i demokracija.
Koliko će desnica u budućnosti jačati svoj utjecaj ovisit će o njezinoj sposobnosti prevladavanja međusobnih razlika. Kada bi došlo do spajanja ove dvije grupacije to bi bila druga najveća grupacija u Europskom parlamentu što bi joj omogućilo važne funkcije u predsjedavajućim odborima i pozicijama izvjestitelja. Vidjet ćemo hoće li međusobne razlike (npr. odnos prema Rusiji gdje ECR s prevladavajućim poljskim utjecajem zagovara tvrđi stav) biti te koje će spriječiti ujedinjenje.
Najveći rast desnica bilježi u Francuskoj gdje je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, koja formalno nije bila kandidat na izborima, pomela opciju od Emmanuela Macrona. Macron je odmah raspisao prijevremene parlamentarne izbore. Desnica je i pobjednik izbora u Austriji (Slobodarska stranka), Mađarskoj (Fidesez), a u Španjolskoj i Grčkoj pobijedili su konzervativci. U Njemačkoj je Alternativa za Njemačku druga opcija poslije CDU-a, a vladajuće su stranke ljevice doživjele veliki poraz.
Europska pučka stranka (EPP) dobila je najveći broj mandata, nekoliko više nego 2019. Time je jedina velika stranka koja je narasla u odnosu na 2019. Socijalisti su zadržali drugi poziciju. Liberali bilježe pad (primarno zbog poraza Emmanula Macrona u Francuskoj), a najveći su gubitnici zelene stranke što možemo povezati sa sve većim otporima Europljana prema nerazumnim zelenim agendama.
Pučani, socijalisti i liberali i dalje imaju uvjerljivu natpolovičnu većinu u Europskom parlamentu što i Ursuli von der Leyen vjerojatno osigurava novi mandat na čelu Europske komisije. No pomicanje političkog klatna u desno trebalo bi i političkom tzv. mainstreamu predstavljati jasan signal da, ako znaju strateški promišljati, dio desnih politika inkorporiraju u svoje vladajuće politike.
Glavni poticaj za rast desnice su lijevo-liberalne politike u Europi koje se provode na nizu područja, a nerijetko ih provode i navodno konzervativne stranke. Ovdje govorimo o tzv. Zelenom planu, koji diže cijene energenata i uništava europsku poljoprivredu, o masovnim migracijama prema Europi, o promicanju tzv. LGBT vrijednosti i rodne ideologije kao temeljnih vrijednosti Europske unije, ali i tome kako će EU biti organizirana u budućnosti.
Predložene reforme EU-a vode prema daljnjoj centralizaciji i, u konačnici, prema izgradnji europske superdržave. Borba protiv takve agende jedna je od ključnih u budećem djelovanju desnih i suverenističkih opcija u Europskom parlamentu.
Ako srednjostrujaške opcije nastave s dosadašnjim politikama to će dovesti do daljnjeg rasta desnih opcija koji će kad-tad uroditi i presudnim utjecajem na europskoj razini. Glavna je zadaća desnih opcija vraćanje zdravog razuma u europske politike.
Domovinski pokret ušao je u Europski parlament, i time potvrdio poziciju treće po snazi opcije u Hrvatskoj, no Hrvatska na ovim izborima nije doživjela zaokret u desno kakav vidimo u drugim EU zemljama. I u prošla dva saziva Hrvatska je imala jednoga desnog europarlamentarca (Ruža Tomašić/Ladislav Ilčić). Da je ostvarena šira suradnja na desnom spektru bez problema su u Europski parlament mogla ući dva desna zastupnika.
Prema zakonu akcije i reakcije, desnica sve više jača u Europi. To nije prijetnja, kako se to trude dokazati lijevo-liberalni mediji, nego naznaka povratka zdravorazumskim politikama. Ne može se baš sve ljude varati cijelo vrijeme, a zdrav razum i vrijednosni orijentiri ipak i dalje postoje kod značajnog dijela Europljana.
