U subotnjem izdanju „Večernjeg lista“ objavljen je razgovor s dr. Aleksandrom Štulhoferom, profesorom sociologije i predstojnikom katedre za seksologiju (da, da, i to postoji!) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U razgovoru Štulhofer se osvrnuo i na svojedobne pokušaje uvođenja seksualnog odgoja u škole.

„Dogodilo se to da je kulturni rat završen pobjedom strane koja je bila protiv uvođenja seksualnog odgoja u škole. Zapravo, u trenutku kad se po­javio u školama, projekt seksualnog odgoja već je bio na samrti. Takva je bila atmosfera, počevši od nastavni­ka prema kojima je napravljen niz pogrešnih koraka, uključujući to što ih se tjeralo da izvode program i prije nego se pojavio priručnik. Oni su u toj situaciji već ionako bili izloženi mno­gim pritiscima i posljednje što im je trebalo bilo je izvođenje ne­kog programa kojem se dio roditelja protivio. Formalno je program posto­jao do 2018. godine, dok nije ukinut objavom novog kurikuluma. Danas je situacija zapravo onakva kakva je bila i prije. Neki sadržaji se obrađuju u nastavi biologije, imamo školsku medicinu, a imamo i vjeronauk u ko­jem se također obraduju neke teme vezane za seksualnost. O tome više ne želim previše ni misliti, ali kad razmišljam o budućnosti čini mi se da su škole, i to ne samo u Hrvat­skoj, već toliko natrpane sadržajima da uopće nema prostora, vremena i mogućnosti za jedan doista efikasan program seksualne edukacije koji bi mladima pomogao da usvoje neke korisne vještine“.

Štulhofer je bio direktno zainteresiran za uvođenje seksualnog odgoja u škole budući da je 2013. godine bio jedan od ključnih autora tzv. četvrtog modula zdravstvenog odgoja.

Ono što treba podsjetiti je to da se Štulhofer školovao na institutu Alfreda Kinseya za kojeg je dokazano da je bio pedofil. A dokazano je i to da je Štulhofer objavio knjigu u koautorstvu s deklariranim pedofilom i urednikom pedofilskog časopisa dr. Theom Sandfortom.

Neke od zagovaratelja pedofilije poput T. Sandforta, V. Bullougha, E. Haberlea i G. Hekme Štulhofer je dovodio i u Hrvatsku. Nakon što je otkriveno suradnja sa zagovornicima pedofilije to nije naišlo ni na kakvu javnu osudu.

I Štulhofer i drugi „seksolozi“ u službi su provođenja seksualne revolucije koju je šezdesetih godina intelektualno pripremila tzv. Frankfurtska škola.

Jedan od članova Frankfurtske škole, sociolog Wilhelm Reich, izrijekom se je zalagao za uništenje obitelji pomoću „agresivne seksualne izobrazbe u najranijoj dobi“, dok drugi član Theodor Adorno obitelj smatra fašizmom „jer joj je izvorište u tradicionalnoj kulturi“.

Erich Fromm, također član marksističke Frankfurtske škole, kao pobjedničke revolucije našeg stoljeća navodi žensku, dječju i seksualnu revoluciju: „Kako je politička revolucija XX. stoljeća, ruska revolucija, propala (…), pobjedničke revolucije našeg stoljeća su, iako se još nalaze u početnim stadijima, ženska dječja i seksualna revolucija. Njihove principe je već prihvatila svijest velike većine pojedinaca, a stare ideologije svakim danom postaju sve smješnije“.

Strategiju za vođenje nove marksističke revolucije dao je Reich: „Djecu treba za politički interes odgajati prihvaćanjem seksualnih interesa i zadovoljavanjem njihove znatiželje: moraju dobiti onaj nepokolebljivi osjećaj koji im ne može dati politička reakcija. Time će se ona masovno pridobiti i u svim zemljama imunizirati od crkvenih upliva i – a to je najvažnije – duboko osjećajno vezati uz revolucionarni pokret“.

U razgovoru za Jutarnji list Štulhofer je 2011. otvoreno priznao svoje simpatije za provođenje nove marksističke revolucije: „Nakon srednje škole imao sam veliki otpor prema građanskom, intelektualnom društvu. Taj bunt bio je povezan s velikim simpatijama za hipi pokret, kulturnu revoluciju i ljevičarstvo. Smatrao sam da moj izbor zanimanja mora biti odraz tog bunta…  Sa svojih 17 godina smatrao sam da se revolucija u društvu može pokrenuti jedino ako promijenimo klince već u vrtiću… To je bio veliki plan“ („Aleksandar Štulhofer: Znam sve o seksu, a ipak još nemam djevojku“, Jutarnji list, 22. 2. 2011.).

Rat protiv djece predstavlja jednu od ključnih odrednica našega vremena, a polje seksualnosti pritom je najpodatnije oruđe toga rata. Štulhofer je jedan od jurišnika toga rata čiji je konačni cilj uništenje obitelji.