Tvrdnje mainstream medija o “mračnom srednjem vijeku“ često dovode do nesporazuma, falacija u procesu zaključivanja i simplifikacije činjenica. Primjerice, malo “progresivaca“ zna da je pivo kao proizvod redovnika, jer ranije inačice “piva“ nisu sadržavale hmelj, dovelo do zaštite europskog stanovništva od raznih zaraznih bolesti.

Pivo, kao vrsta tekućeg kruha, u srednjem vijeku smatrano je dijelom svakodnevne prehrane za djecu i odrasle. Tada je pivo bilo mnogo zdravije od vode i mlijeka. Proces proizvodnje piva eliminirao je sve bakterije, čineći ga sigurnijom alternativom. Vino je bilo preskupo za proizvodnju u sjevernoeuropskim zemljama, što nije bio slučaj u mediteranskim zemljama, a čaj i kava još nisu bili uvezeni u Europu.

Međutim, to ne znači da ljudi tada nisu pili vodu. U srednjem vijeku dostupnost i kvaliteta pitke vode varirala je ovisno o različitim čimbenicima poput lokacije, društvene klase i pristupa resursima; voda je i dalje bila najčešće piće koje su tijekom srednjeg vijeka konzumirali pripadnici svih društvenih klasa. U urbanim sredinama ljudi su često koristili vodu koja se nalazila u zajedničkim bunarima, a u ruralnim područjima ljudi su se oslanjali na prirodne izvore poput potoka i rijeka.

Potrebno je još jednom naglasiti da voda nije uvijek bila čista niti sigurna za konzumiranje, a onečišćenje i kontaminacija bili su uobičajeni problemi, osobito u gusto naseljenim područjima. Mnogi gradovi nisu imali odgovarajuće sanitarne sustave, a otpad je često završavao u izvorima vode. Ova kontaminacija često je dovodila do širenja bolesti kao što su dizenterija, kolera i tifus. Kako bi ublažili te rizike, ljudi su često prokuhavali vodu prije nego što su je pili. Tada nisu znali što su bakterije, ali su primijetili da toplina može učiniti vodu sigurnijom za piće.

Isto tako ne smije se zaboraviti da je konzumacija piva bila raširena pojava u nekim krajevima Europe, a samostani su proizvodili svijetla piva za hranjenje djece u samostanskim sirotištima. Postajala je praksa da siročad dobiva pola litre svijetlog piva, uglavnom napravljenog od zobenih pahuljica ili drugih žitarica, da bi se pravilno hranila. Osim vode i piva, ljudi su konzumirali i biljna pića. Često su se takvi napitci radili od raznih biljaka, cvijeća i začina, a vjerovalo se da imaju ljekovita svojstva.

Ljevičari zaboravljaju da je srednji vijek obuhvaćao golemo razdoblje u povijesti čovječanstva; stoga se navike pijenja, i prakse u vezi s potrošnjom vode i piva, mogu značajno razlikovati od mjesta do mjesta i od stoljeća do stoljeća.