Presuda Zagrebačkog županijskog suda kojom je ponovno izrazio stajalište da Grad Zagreb nije diskriminirao organizatore Hoda za život time što im je uskratio postavljanje zastava na gradske jarbole (dok u isto vrijeme Zagreb dopušta LGBT zastave), sama je jedna u nizu presuda koje ukazuju na duboku politiziranost hrvatskog pravosuđa.
I laicima je jasno kako je ovdje riječ o diskriminaciji na temelju političkog (pa i vjerskog) uvjerenja koja je zabranjena Ustavom Republike Hrvatske kao najvišim pravnim aktom u državi.
No suci u Hrvatskoj jako dobro znaju kakve im se odluke u ovakvim slučajevima isplate kako bi napredovali u karijeri. Kad su konzervativci u pitanju onda se toleriraju dvostruki kriteriji.
Europski trend
Riječ je o trendu koji je odavno zahvatio Europu. Finska političarka Päivi Räsänen svojedobno je završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti. Räsänen su prijetile dvije godine zatvora zbog dijeljenja biblijskog citata na Twitteru.
Kršćani i konzervativci čini se da ne mogu biti predmet bilo kakve diskriminacije. Njih je moguće vrijeđati i, korištenjem pozicije političke moći, zabranjivati im iskazivanje političkih stavova. Dakako, u skladu s markuzijanskim duhom vremena žrtve diskriminacije mogu biti jedino sve vrste identitetskih manjina, Pozicija žrtve i ugroženosti daje im tobože moralno superiornu poziciju koja se onda obilno kamatarski eksploatira.
Talijanski povjesničar i publicist Roberto de Mattei ovako je opisao tu transformaciju Zapada pod diktatom diktature relativizma: „Prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti. Druga je etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost. Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli. Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.
Ovakve društvene transformacije posljedica su odricanja Europe od njezinih kršćanskih korijena. Štoviše, Europa sve više pristaje uz protukršćanske ideologije. Papa Benedikt XVI. je u knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“ zapisao je da je kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, ali da se je u Europi „razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“.
Pred dvije godine u „The Atlanticu“ objavljen je članak pod naslovom „Kako je krunica postala ekstremistički simbol“. Molitelje krunice očito se globalno želi proglasiti ekstremistima, pa tako i u Hrvatskoj gdje neki totalitarni umovi pozivaju na zabranu javnog moljenja krunice.
Vjerska sloboda ugrožena na Zapadu
Kardinal Robert Sarah, bivši prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, svojedobno je tijekom razgovora za EWTN upozorio na važnost očuvanja vjerske slobode i na opasnosti koje prijete vjerskoj slobodi na Zapadu. „Prijetnje vjerskoj slobodi mogu uzeti mnoge forme“, izjavio je kardinal Sarah. „Bezbrojni mučenici i dalje umiru za vjeru diljem svijeta. Ali vjerska sloboda je ugrožena i na Zapadu“.
Kardinal je u razgovoru naglasio važnost križa, euharistije i Gospe kao temelja duhovnog života kršćanina. „Kršćanski život mora biti izgrađen na tri stupa: križu, euharistiji i Djevici Mariji. To su tri stupa na kojima morate graditi kršćanski život”. Analizirajući bezboštvo sekularnog svijeta i prazninu koju čovjek osjeća kada živi, tako reći, bez Boga, kardinal Sarah žali što je danas „Bog zaboravljen. Svi živimo kao da Bog ne postoji. Posvuda vlada zbunjenost. Previše ljudi svodi smisao svojih života na apsolutni individualizam i potragu za prolaznim zadovoljstvom”.
Ako nema Boga, sve je dopušteno, pisao je davno veliki Dostojevski.