Sadašnji predsjednik crnogorske Vlade Jakov Milatović bio je ministar gospodarstva u vladi za koju se kaže da je formirana u manastiru Ostrog dok je još bio živ mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović. Dio analitičara već je nakon prošlogodišnjih izbora isticao da je Milatović rezervna opcija Beograda i Srpske pravoslavne crkve nakon što je u prvome krugu izgubio bivši četnički vojvoda Andrija Mandić.
Milatovićeva pobjeda proslavljena je i u Beogradu i u Banjoj Luci, a i u Crnoj Gori slavila se uz srbijanske zastave i tri prsta. Andrija Mandić u međuvremenu je postao predsjednik crnogorske skupštine i de facto djeluje kao visoki predstavnik „srpskog sveta“ za Crnu Goru.
U srbijanskim medijima posljednje tri godine vlada umjereno zadovoljstvo sa stanjem u Crnoj Gori. Velikosrpski analitičari ističu, doduše, da maksimalistički ciljevi nisu ispunjeni (izlazak Crne Gore iz NATO-a i povlačenje priznanja Kosova), ali da je ukupna politička klima mnogo povoljnija za Srbe. Osnažena je uloga Srpske pravoslavne crkve (na čelu mitropolije je Joanikije koji Crnu Goru ne smatra državom, nego pokrajinskom oznakom Velike Srbije), a većina mainstream medija je u srpskom vlasništvu.
Jedan od vodećih crnogorskih književnika Milorad Popović nedavno dao intervju za matičin Vijenac u kojemu je vrlo plastično opisao današnju političku situaciju u Crnoj Gori: „Danas u Crnoj Gori vladaju Aleksandar Vučić, Bezbednosno-informativna agencija (BIA) i Srpska pravoslavna crkva. Na djelu je treća okupacija Crne Gore u posljednjih stotinu godina. Prvo je 1918. godine izvršena klasična vojna okupacija. Potom je krajem 1980-ih izvršena antibirokratska revolucija, a nakon neuspjelog državnog udara tri godine kasnije uslijedile su litije, tzv. Moleban revolucija, koja je uspostavila novu velikosrpsku dominaciju, koja istina, zbog vanjskopolitičkih okolnosti i činjenice da je Crna Gora u NATO-u, ne vrši tako masovnu represiju kao 1918, već pojedinačno ciljaju, sudski procesuiraju i hapse protivnike režima, intelektualce, sveučilišne profesore, bivše državne dužnosnike iz sfere sigurnosti i pravosuđa. Nakon tog revolucionarnog prevrata koji je na izborima 2020. godine učinjen uz aktivno sudjelovanje Srbije i Rusije, jedan od presuđenih učesnika u pokušaju državnog udara, Andrija Mandić, postao je predsjednik parlamenta, a specijalni tužioci koji su otkrili zavjeru koja je bila planirala krvavi građanski rat, Katnić i Čađenović su u zatvoru. Po oprobanim staljinističkim metodama optuženi su da su članovi zločinačke kriminalne organizacije. Pritom Čađenovića drže u zatvoru 17 mjeseci, bez optuženice! Rusi i Srbi su posebno kivni na Katnića, koji je najavio štrajk glađu u zatvoru, jer je kao bivši obavještajac razotkrio zavjeru koja je trebala spriječiti ulazak Crne Gore u NATO. Idući koraci ovise o unutrašnjim odnosima, ali i vanjskopolitičkoj situaciji. Crna Gora je 2017. godine ušla u NATO, a zapadni saveznici nisu shvatili da se vodi hibridno-obavještajni rat posve ispod radara Europljana. Kulturni, obrazovni i medijski sustav gotovo u potpunosti kontrolira Beograd. U vlastitoj se zemlji nacionalni Crnogorac ne može zaposliti ni kao portir ako se ne identificira kao Srbin, što označava snažnu asimilaciju i dominaciju Srba u svim područjima. Crna je Gora srbijanska kolonija u punome smislu te riječi“.
Hrvatska mora pozorno pratiti političke procese u Crnoj Gori s obzirom na to da su povijesni nasrtaji na Hrvatsku, konkretno Dubrovnik, dolazili iz tog pravca. Od početka 19. st. do kraja 20. st.
Takve nasrtaje posebno možemo očekivati kad u Crnoj Gori ojačaju prosrpske snage kao danas. Da je tome tako svjedoči rezolucija o Jasenovcu od prošloga petka. Rezoluciju je poduprla većina zastupnika „Pokreta Europa Sad“ predsjednika Vlade Milojka Spajića, prosrpske desnice predsjednika Skupštine Crne Gore, četničkog vojvode Andrije Mandića, prosrpske Socijalističke narodne stranke (SNP) i Demokrata Alekse Bečića.
Rezolucija je nedvojbeno ustupak „srpskom svetu” u Crnoj Gori nakon nedavne Rezolucije o Srebrenici, tj. indikator da je utjecaj Beograda u ovoj državi ponovno snažno ojačao. Iz Hrvatske vlade osudili su donošenje rezolucije i najavili protumjere. Nije precizirano o čemu će se raditi, no jedini je pravi odgovor stopiranje pregovora Crne Gore s Europskom unijom.
Hrvatska bi, osim toga, trebala stopirati i pregovore Srbije i EU-a. Ti pregovori nisu doveli do bilo kakve demokratizacije u Srbiji. Štoviše, velikosrpska politika, danas upakirana u ideologiju „srpskog sveta“, sve je agresivnija i snažnija, pa i u odnosu na Hrvatsku. Nema godine da se u Srbiji ne donese neki dokument koji prisvaja hrvatsko kulturno naslijeđe te iskazuje i teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj.
Dopuštanje Crnoj Gori, koja i dalje ne vraća Hrvatskoj ukradeni brod, i Srbiji da uđu u EU bez da se jasno odreknu velikosrpskog naslijeđa predstavljalo salto mortale hrvatske politike.