2. Trebamo se pokoriti volji Božjoj ne samo u stvarima nepogodnim, koje nam upravo od Boga dolaze, kao što su bolesti, žalosti, gubitak dobara, gubitak roditelja i bližnjih, nego i u onom što nam dolazi s Božjim dopuštenjem, ali ne od njega izravno, nego od zločestih ljudi, kao što su ogovaranja, podrugivanja nepravde i sve druge vrste progonstva. Znajmo i to, kad nam tko štetu nanese časti ili imetku, da Bog neće grijeha onog, koji nas vrijeđa, nego hoće naše siromaštvo, našu poniznost. Istina, što god se događa, dolazi s Božjim znanjem i dopuštenjem. Bilo dobro, bilo zlo, sve od Boga dolazi: „Dobro i zlo, smrt i život od Boga su“ (Crkv. 11,14).

Zovu se zla, jer ih mi tako nazivamo i mi ih zlim pravimo; jer da ih mi iz Božjih ruku dragovoljno primamo, kao što smo dužni, tad ne bi bila više zla, nego dobra.

Dragulji, koji rese najbogatiju krunu svetih na nebu, jesu patnje i žalosti, koje su na ovom svijetu za ljubav Božju pretrpjeli, misleći na to da sve dolazi iz njegovih ruku. Sv. Job, kad je razumio, da su ini Sabejci sve zarobili, što je odgovorio? „Bog dao. Bog i oduzeo.“ Ne htijaše reći, Bog mi je dao ova dobra, pa ini ili Sabejci porobiše, nego Gospodin Bog mi ih je dao i Gospodin mi ih je sad oduzeo, imajući na pameti, da se je to sve dogodilo po Božjem htijenju i njegovom dopuštenju.

Sveti mučenici Epiteto i Anton bijahu mučeni gvozdenim kukama i gorućim bakljama, i pored sveg mučenja govorili su: „Gospodine, neka se na nama vrši tvoja sveta volja“. I pošto će dušu ispustiti, izustiše ove riječi: „Budi blagoslovljen, o vječni Bože, jer si nam dao tu milost, da se na nama ispuni tvoja volja.“

Pripovijeda C’esario, kako je neki redovnik, iako nije živio kreposnije od drugih, ipak činio čudesa koja nisu drugi. Stoga njegov starješina začuđen jednog dana ga upita, kakve pobožnosti obavlja. Odgovori, da je on nesavršeniji od drugih, ali da je u svemu jedina njegova misao, da se potpuno podvrgne Božjoj volji. A za onu štetu, koju nanije onda neprijatelj na njivi počinio, jesi li se ljutio? Ni najmanje, oče moj, odgovori mu redovnik, nego sam dapače zahvaljivao Bogu, budući da On sve radi ili dopusti da drugi učine za naše dobro. Stoga starješina upozna svetost i dobrotu redovnika.

Na isti način treba da i mi radimo kad nam se što nezgodnog dogodi; sve protivštine primimo iz ruku Božjih, ne samo strpljivo, nego i veselo, kao što su se apostoli veselili, kad su bili progonjeni i grđeni radi Isusa.

A kakvu veću zadovoljštinu Bogu možemo učiniti, nego kad dragovoljno primamo i trpimo protivštine za njegovu ljubav? Ako dakle želimo, da u stalnom miru živimo, nastojimo da sve primamo za volju Božju, uvijek govoreći, kad nas što snađe: „Gospodine, ti si tako htio da bude. I neka bude“. Na ovaj način imamo upraviti sva naša razmatranja, pričesti, posjete i molitve; uvijek moleći Boga, da se u svemu podložimo njegovoj svetoj volji. I sami sebe uvijek Mu prikazujmo, govoreći: Bože sveti, evo nas, i radi od nas što hoćeš. Sveta Terezija barem pedeset puta se na dan prikazivala Bogu, stavljajući se potpuno u njegove ruke, da On njome ravna, kako hoće.

Molitva: Ah, božanski Kralju, ljubazni moj Otkupitelju, dođi i od sada samo Ti vladaj mojom dušom. Uzmi svu moju volju, da drugo ne želim, osim što je Tebi drago. Isuse moj slatki, u jednostavnom mom nevoljnom življenju toliko sam te puta ražalostio, protiveći se tvojoj svetoj volji, i to me više muči nego li ikakvo drugo zlo: kajem se i iz sveg srca ljuto žalim. Mrtvljenje sam zaslužio, to ne niječem, jedino me sačuvaj od kazne, kojom bi izgubio tvoju ljubav, a od ostalog radi od mene što hoćeš! O, Božja voljo, ti si jedina moja ljubav! O, Krvi mog Isusa, ti si moje ufanje; u tebe se uzdam, da ću od sada unaprijed stalno ostati uz božansku volju: ona će mi biti vođa, moja želja, moja ljubav, moj mir i moje sve. U njoj ću neprekidno živjeti i počivati. Kad me god što snađe uvijek ću govoriti: „Bože moj, jedino želim ono što Ti hoćeš: neka se u meni uvijek vrši volja tvoja“. Isuse moj, po tvojim zaslugama, daruj mi milost, da uvijek govorim ove tako krasne riječi: „Budi volja tvoja, budi volja tvoja“. O, Marijo, Majko moja, blažena si, jer si u svemu vršila božansku volju, isprosi, da ju i ja od sada vršim. Kraljice moja, po onoj ljubavi, kojom Isusa ljubiš, isprosi mi ovu milost: uzdam se da ću ju po Tebi dobiti.

Vigilare.info svake nedjelje donosi razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstovi su preuzeti iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906., a koje je 2007. izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info napravio minimalnu redakciju.