Jedna od stvari o kojima želim danas govoriti su, naravno, naše zajedničke vrijednosti. I, znate, sjajno je vratiti se u Njemačku. Kao što ste čuli ranije, bio sam ovdje prošle godine kao senator Sjedinjenih Američkih Država. Vidio sam ministra vanjskih poslova (Ujedinjenog Kraljevstva) Davida Lammyja i našalio se da smo obojica prošle godine imali drugačije poslove nego sad. Ali sad je vrijeme za sve naše zemlje, za sve nas koji smo imali sreću da nam naši narodi daju političku moć, da je mudro iskoristimo kako bismo poboljšali živote naših građana.
I imao sam sreću dok sam ovdje da provedem neko vrijeme izvan službenog programa ove konferencije tijekom posljednja 24 sata, i impresioniran sam gostoprimstvom čak i, naravno, dok se građani oporavljaju od jučerašnjeg užasnog napada. Prvi put sam u Münchenu sa svojom suprugom, zapravo, koja je ovdje sa mnom, na osobnom putovanju. I uvijek sam volio grad München, i uvijek sam volio njegove građane.
I želim reći kako smo jako dirnuti; a naše misli i molitve usmjerene su prema građanima Münchena i svima koji su pogođeni zlom nanesenim ovoj prekrasnoj zajednici. Mislimo na vas, molimo se za vas i, sigurno, bit ćete u našim mislima u danima i tjednima koji dolaze.
Okupljamo se na ovoj konferenciji, naravno, radi razgovora o sigurnosti. I obično mislimo na prijetnje našoj vanjskoj sigurnosti. Vidim danas ovdje okupljene mnoge, mnoge velike državnike. Ali dok je Trumpova administracija jako zabrinuta za europsku sigurnost i vjeruje kako možemo doći do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine – a također vjerujemo da Europa u velikoj mjeri mora u nadolazećim godinama pojačati vlastiti obranu – prijetnja oko koje se najviše brinem u odnosu na Europu nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra. Povlačenje Europe od nekih njezinih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Zapanjilo me što je bivši europski povjerenik nedavno bio na televiziji i zvučao oduševljeno što je rumunjska vlada upravo poništila predsjedničke izbore. Upozorio je da bi se ista stvar mogla dogoditi i u Njemačkoj, ako stvari ne budu išle po planu.
Ove „kavalirske“ izjave šokiraju američke uši. Godinama su nam govorili kako je sve što financiramo i podržavamo u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Sve; od naše ukrajinske politike do digitalne cenzure, naplaćivalo se kao obrana demokracije. Ali kad vidimo da europski sudovi poništavaju izbore i visoki dužnosnici prijete da će poništiti buduće izbore, trebali bismo se zapitati držimo li se primjerenih standarda. I to kažem sebi, jer vjerujem da smo u istom timu.
Moramo učiniti više od konverzacija o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti. Još je u živom sjećanju mnogih od vas u ovoj prostoriji Hladni rat, koji je postavio branitelje demokracije protiv tiranskih sila na ovom kontinentu. A uzmite u obzir stranu u toj borbi koja je cenzurirala neistomišljenike, koja je zatvarala crkve, koja je poništavala izbore. Jesu li oni bili dobri momci? Sigurno nisu.
I hvala Bogu, izgubili su Hladni rat. Izgubili su jer nisu cijenili ni poštivali sve izvanredne blagodati slobode, slobodu da iznenade, pogriješe, promišljaju, stvaraju. Kako se pokazalo, ne možete naložiti inovativnost ili kreativnost, kao što ne možete prisiliti ljude što će misliti, što će osjećati ili u što će vjerovati. I vjerujemo da su te stvari sigurno povezane. Nažalost, kad danas gledam Europu, ponekad mi nije baš jasno što se dogodilo nekima od pobjednika u Hladnom ratu.
Imamo Bruxelles, gdje su dužnosnici Europske komisije upozorili građane da namjeravaju onemogućiti društvene medije tijekom građanskih nemira, u trenutku kad uoče ono što su ocijenili kao „sadržaj mržnje“; ili u ovoj zemlji u kojoj je policija provodila racije protiv građana osumnjičenih za objavljivanje protufeminističkih komentara na internetu u sklopu „borbe protiv mizoginije.“
Imamo Švedsku, gdje je prije dva tjedna vlada osudila kršćanskog aktivista za sudjelovanje u spaljivanju Kurana, što je rezultiralo ubojstvom njegova prijatelja. I kao što je sudac u svom slučaju jezivo primijetio, švedski zakoni koji navodno štite slobodu izražavanja, zapravo ne daju – citiram – „slobodnu dozvolu“ za činjenje nečega ili govora bez rizika jer se može uvrijediti skupinu koja ima ta uvjerenja.
I što je možda najviše zabrinjavajuće, gledam u naše vrlo drage prijatelje, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je odstupanje od prava na slobodu izražavanja, savjest, stavilo temeljne slobode religioznih Britanaca u opasnost. Prije nešto više od dvije godine, britanska vlada optužila je Adama Smitha Connera, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, za gnjusan zločin stajanja pedeset metara od bolnice za pobačaje i tihe molitve u trajanju tri minute, ne ometajući nikoga, ne komunicirajući ni s kim, samo se tiho molio. Nakon što su ga britanski policajci uočili i zatražili za razlog molitve, Adam je jednostavno odgovorio, bilo je to u ime njegova nerođenog sina.
Njegova bivša djevojka imala je pobačaj prije nekoliko godina, ali policajce to nije dirnulo. Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladinog Zakona o tampon-zonama koji kriminalizira tihu molitvu i druge radnje koje bi mogle utjecati na odluku osobe unutar 200 metara od ustanove za pobačaj. Osuđen je na plaćanje tisuća funti sudskih troškova.
Volio bih da je ovo bila slučajnost, jednokratan, ludi primjer loše napisanog zakona donesenog protiv jedne osobe. Ali ne. U listopadu prošle godine, prije samo nekoliko mjeseci, škotska vlada počela je dijeliti pisma građanima čije se kuće nalaze unutar takozvanih zona sigurnog pristupa, upozoravajući ih da čak i privatna molitva unutar njihovih domova može predstavljati kršenje zakona. Naravno, vlada je pozvala građane na prijavu svih sugrađana za koje se sumnja u moguće počinjenje misaonog zločina u Britaniji i diljem Europe.
Sloboda govora se, bojim se, povlači i u interesu zabave, prijatelji moji, ali i u interesu istine, priznat ću da ponekad najglasniji glasovi za cenzuru nisu dolazili iz Europe, već iz moje vlastite zemlje, gdje je prethodna administracija prijetila i maltretirala korporacije društvenih medija radi cenzure tzv. dezinformacija. Dezinformacije, poput, na primjer, ideje da je korona-virus vjerojatno procurio iz laboratorija u Kini. Naša vlastita vlada poticala je privatne korporacije na ušutkavanje pojedinaca koji bi se usudili izgovoriti ono što se pokazalo očitom istinom.
Stoga danas dolazim ovamo ne samo s primjedbom, već i s ponudom. I kao što je Bidenova administracija očajnički željela ušutkati ljude zbog govorenja onoga što misle, tako će Trumpova administracija učiniti upravo suprotno i nadam se da možemo zajedno raditi na tome.
U gradu Washingtonu je novi šerif. I pod vodstvom Donalda Trumpa, možda se ne slažemo s vašim stavovima, ali borit ćemo se za obranu vašeg prava za iznošenje stava u javnosti. Sad smo, naravno, na raskrsnici jer je situacija postala toliko loša da je ovog prosinca Rumunjska poništila rezultate predsjedničkih izbora na temelju slabih sumnji obavještajne agencije i ogromnog pritiska svojih susjeda. Koliko sam shvatio, argument je bio da su ruske dezinformacije utjecale na rumunjske (predsjedničke) izbore. Ali zamolio bih svoje europske prijatelje za malo promišljanja.
Možete vjerovati da je pogrješno što Rusija kupuje promidžbeni sadržaj na društvenim mrežama kako bi utjecala na vaše izbore. Mi svakako to želimo vjerovati. Možete to osuditi čak i na svjetskoj pozornici. Ali ako se vaša demokracija može uništiti s nekoliko stotina tisuća dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda to od početka nije bilo jako.
Dobra vijest je, barem tako mislim, da su vaše demokracije manje krhke, nego što se mnogi ljudi očito boje.
I doista vjerujem da ćemo dopuštanjem našim građanima da izraze svoje mišljenje, još više ojačati, što nas, naravno, vraća u München, gdje su organizatori, upravo ove konferencije, zabranili zastupnicima koji predstavljaju populističke stranke i na ljevici i na desnici, sudjelovanje u ovim razgovorima. Opet: ne moramo se slagati sa svime ili bilo čim što ljudi kažu, ali kad politički čelnici predstavljaju važno biračko tijelo, naša je dužnost barem sudjelovati u razgovoru s njima.
Mnogima od nas s druge strane Atlantika, to sve više izgleda kao stari ukorijenjeni interesi koji se skrivaju iza ružnih riječi iz sovjetske ere poput netočnih informacija i dezinformacija, kojima se jednostavno ne sviđa pomisao da netko s alternativnim stajalištem može izraziti drugačije mišljenje ili, ne daj Bože, glasovati na drugačiji način, ili još gore, pobijediti na izborima.
Dakle, ovo je konferencija o sigurnosti i sigurno ste svi došli ovamo spremni razgovarati o tome kako točno namjeravate povećati potrošnju za obranu u sljedećih nekoliko godina u skladu s nekim novim ciljem. I to je sjajno, jer kao što je predsjednik Trump sasvim jasno rekao, on vjeruje da naši europski prijatelji moraju igrati veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Ne čujete često izraz „podjela tereta“, ali smatramo to važnim dijelom zajedničkog saveza u kojem će Europljani ojačati dok će se Amerika usredotočiti na područja svijeta koja su u velikoj opasnosti.
Ali dopustite mi također jedno pitanje: Kako ćete uopće početi razmišljati o vrstama proračunskih pitanja ako ne znamo što je to što branimo na prvom mjestu? Puno sam već čuo u svojim razgovorima i imao sam mnogo sjajnih razgovora s mnogim ljudima okupljenima ovdje u ovoj prostoriji. Čuo sam puno o tome od čega se morate braniti, a to je, naravno, važno. No, ono što se meni činilo malo manje jasnim, a sigurno mislim i mnogim građanima Europe, jest zbog čega se točno branite. Koja je pozitivna vizija koja pokreće ovaj zajednički sigurnosni dogovor za koji svi vjerujemo da je toliko važan?
Nema sigurnosti, duboko vjerujem, ako se bojite glasova, mišljenja i savjesti koji vode vaše vlastite narode. Europa se suočava s brojnim izazovima. Ali kriza s kojom se ovaj kontinent upravo sad suočava, kriza za koju vjerujem da se svi zajedno suočavamo, nastala je u našim vlastitim rukama. Ako se bojite vlastitih glasača, Amerika ne može ništa učiniti za vas. Što se toga tiče, postoji li nešto što možete učiniti za američki narod koji je izabrao mene i predsjednika Trumpa? Potrebni su vam demokratski mandati za postizanje nečega vrijednog u nadolazećim godinama.
Nismo li ništa naučili o nestabilnoj većini koja stvara labave rezultate? Ali ima toliko vrijednosti koje se mogu postići s vrstom demokratskog mandata za koji mislim da će proizaći iz većeg odaziva na glasove vaših građana. Ako želite uživati u konkurentnim gospodarstvima, ako želite uživati u pristupačnoj energiji i sigurnim opskrbnim lancima, tada su vam potrebni mandati za upravljanje jer morate donositi teške odluke kako biste uživali u svim tim stvarima.
I naravno, mi to u Americi jako dobro znamo. U Americi ne možete osvojiti demokratski mandat cenzurirajući protivnike ili ih trpajući u zatvor, bio to vođa oporbe, ponizna kršćanka koja moli u vlastitom domu ili novinarka koja pokušava prenijeti vijest. Ne možete ga osvojiti zanemarivanjem svog osnovnog biračkog tijela na pitanjima poput: tko može biti dio našeg društva.
A od svih gorućih izazova s kojima se ovdje predstavnici nacija suočavaju, vjerujem da ne postoji ništa hitnije od masovne migracije. Danas se skoro svaki peti stanovnik ove zemlje doselio iz inozemstva. To je, naravno, najveći broj u povijesti. Usput, sličan je broj i u Sjedinjenim Američkih Državama, također najveći u povijesti. Broj imigranata koji su u EU ušli iz zemalja izvan EU-a udvostručio se samo u razdoblju između 2021. i 2022. I naravno, od tada je postao puno veći.
A znamo kakva je situacija. Nije se materijalizirala u vakuumu. To je rezultat niza svjesnih odluka koje su donosili političari diljem kontinenta i diljem svijeta tijekom razdoblja od jednog desetljeća. Kakve su strahote izazvale ove odluke vidjeli smo jučer baš u ovom gradu. I naravno, ne mogu to ponovo spomenuti, a ne pomisliti na strašne žrtve kojima je pokvaren prekrasan zimski dan u Münchenu. Naše misli i molitve su s njima i ostat će s njima. Ali zašto se to uopće dogodilo?
To je užasna priča, ali čuli smo je previše puta u Europi, a nažalost i previše puta u Sjedinjenim Američkim Državama. Tražitelj azila, često mladić u srednjim 20-ima, već poznat policiji, zabija se automobilom u gomilu i uništava zajednicu. Koliko puta moramo pretrpjeti ove užasne neuspjehe prije nego što promijenimo smjer i povedemo našu zajedničku civilizaciju u novom smjeru? Nijedan glasač na ovom kontinentu nije otišao do glasačke kutije kako bi otvorio vrata milijunima neprovjerenih migranata. Ali znate za što su glasali? U Engleskoj su glasali za Brexit. I složili se ili ne, glasali su za to. I sve više diljem Europe glasuju za političke vođe koji obećavaju kraj nezakonitim migracijama.
Smatram da je ljudima stalo do njihovih domova. Oni se brinu o svojim snovima. Stalo im je do njihove sigurnosti i sposobnosti osiguranja egzistencije njima samima i njihovoj djeci.
I pametni su, a to je, barem mislim, jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u svom kratkom vremenu u politici. Suprotno onome što možete čuti u Davosu, građani svih naših nacija općenito ne misle o sebi kao o obrazovanim životinjama ili zamjenjivim kotačićima globalne ekonomije. I nije iznenađujuće što oni ne žele vođe koji će im lagati ili neumoljivo ignorirati. I posao je demokracije da se o ovim velikim pitanjima odlučuje na glasačkoj kutiji.
Vjerujem da otpuštanje ljudi, odbacivanje njihovih zabrinutosti ili još gore, gašenje medija, gašenje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa, ne štiti ništa. Zapravo, to je najsigurniji način za uništenje demokracije. Sloboda govora i izražavanje mišljenja nije miješanje u (političke) izbore. Čak i kad pojedinci koji nisu građani vaše zemlje, izražavaju stavove pa čak i kad su ti pojedinci vrlo utjecajni – a vjerujte mi, kažem to sa svim humorom. Ako američka demokracija može preživjeti deset godina kritiziranja koje upućuje (klimatska aktivistica) Greta Thunberg, onda Europa može preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska.
Ali ono što nijedna demokracija, američka, njemačka ili europska ne će preživjeti, jest reći milijunima birača da su njihove misli i brige, njihove težnje, njihove molbe za olakšanjem, nevaljane ili nedostojne uzimanja u obzir.
Demokracija počiva na svetom principu da je glas naroda važan. Nema prostora za zaštitne zidove. Ili poštujete to načelo ili ne. Europljani, vaši građani imaju (pravo) glas(a). Europski čelnici imaju izbor. I moje čvrsto uvjerenje je da se ne trebamo bojati budućnosti.
Prihvatite ono što vam vaši građani govore, čak i kad je iznenađujuće, čak i kad se ne slažete. A ako to učinite, možete se suočiti s budućnošću sa sigurnošću i povjerenjem, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. I to je, po meni, velika čar demokracije, a ne u ovim kamenim zgradama ili lijepim hotelima. Nije čak ni u velikim institucijama koje smo izgradili zajedno kao društvo.
Vjerovati u demokraciju znači razumjeti pravo svakog našeg građanina, koji ima razboritosti i pravo izbora. A ako odbijemo poslušati taj glas, čak i naše najuspješnije borbe osigurat će vrlo malo. Kao što je papa Ivan Pavao II., po mom mišljenju, jedan od najizvanrednijih pobornika demokracije na ovom kontinentu ili bilo kojem drugom, jednom rekao: „Ne bojte se.“ Ne trebamo se bojati svoga naroda čak ni kad iznose stavove koji se ne slažu s njihovim vodstvom.
Hvala svima. Sretno vam svima. Bog vas (sve) blagoslovio.