Iako formalno suverena i međunarodno priznata država, Republika Hrvatska u srpnju 2025. i dalje ostaje duboko mentalno, medijski i ideološki okupiran prostor. Hrvatski narod, lišen istinske političke elite koja bi imala hrabrosti štititi nacionalne interese, već desetljećima živi pod ponekad možda ne jasnom vidljivim, ali sveprisutnim okovima: okovima medijskog jednoumlja i političkog kukavičluka. Možda najjasnija slika tog ropstva, nacionalnog mazohizma i kolektivne amnezije jest činjenica da se i ove godine – kao i prethodnih – u ličkome mjestu Srb, uz financijski blagoslov državnog aparata i pod pokroviteljstvom Srpskog narodnog vijeća i tzv. Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, obilježava tzv. Dan ustanka naroda Hrvatske.

HRT-ova šutnja o zločinima – lice medijske okupacije

Hrvatska radiotelevizija, koja bi po svome nazivu i zakonu trebala služiti hrvatskom narodu, i 2025. nastavlja staru praksu prešućivanja, relativiziranja i lažiranja povijesti. Na svojim digitalnim platformama 27. srpnja redovito slavi kao dan „antifašističkog ustanka“, dok u potpunosti prešućuje monstruozne zločine koje su četničke postrojbe počinile nad hrvatskim i muslimanskim civilima na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne – samo zato što su bili Hrvati i muslimani, a ne Srbi. Umjesto istine, javnost se već desetljećima truje jugoslavenskim mitovima koje su usvojili i njegovi nasljednici iz EU-ureda, nevladinih udruga i medijskih redakcija.

Još je strašnija šutnja političkog establišmenta. Ni 2025. nijedna važnija vladajuća politička ne usuđuje se jasno i nedvosmisleno reći što se stvarno dogodilo u Srbu 1941. Štoviše, sve se odvija pod okriljem „borbe protiv revizionizma“, nove ideološke batine koja se upotrebljava protiv svakoga tko se usudi progovoriti o četničkim zločinima i velikosrpskoj pobuni. A istina je jasna: Srb nije bio antifašistički ustanak, nego četnički masakr civilnoga stanovništva uz logističku potporu fašista.

Dogme i mitovi tzv. Narodnooslobodilačke borbe i danas impregniraju sve pore hrvatskoga društva. Politički i medijski mainstream ponaša se kao da je 1945. i dalje aktualna godina, pa svako dovođenje u pitanje jugokomunističkih laži rezultira javnim linčem. Revizionizam – tj. znanstveno propitivanje povijesnih dogmi – nije poželjan. U Hrvatskoj 2025. istinu mogu govoriti samo oni koji slave svoje ubojice.

Srb – simbol velikosrpske pobune, a ne antifašizma

U Srbu se ne slavi nikakav antifašizam, nego se slavi velikosrpska ideja i teror. Slavi se krvavi projekt „Homogene Srbije“ Stevana Moljevića, čiji su pobornici 1941. uz talijansku logističku pomoć podigli oružanu pobunu, pobili hrvatske i muslimanske civile te razorili cijele krajeve. Kad je Sanaderova vlada 2009. financirala obnovu spomenika u Srbu, to je bio čin moralne perverzije.

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) i njezina hrvatska ekspozitura (KPH) nisu imali nikakvu važnu ulogu u pobuni u Srbu. Pobunu su organizirali četnici uz blagoslov talijanskih fašista. To jasno priznaje i talijanski general Renzo Dalmazza u izvješću iz srpnja 1941.: pobunjenici „nemaju nikakvih komunističkih težnji“ i žele prisutnost talijanskih trupa. Drugim riječima – „antifašisti“ su surađivali s fašistima kako bi ubijali Hrvate. To što se u redovima pobunjenika nalazilo i nekoliko kasnijih istaknutih komunista ništa ne govori o karakteru ustanka, ali govori o tim komunistima kojima nije bila mrska suradnja s četnicima.

Čak i partizanski veteran Stevo Babić priznaje u memoarima da su „ustanici“ 27. srpnja iz putničkog vlaka izveli civile i sve ih bez odobrenja – postreljali. Među njima bio je svećenik, trgovci, strojovođa – obični ljudi, koji su krivi samo zato što nisu bili Srbi.

U Srbu se 1991. dogodilo isto što i 1941.: pobuna protiv hrvatske države. Četnici 1941., JNA i pobunjeni Srbi 1991. Razlika je jedino u oružju i vremenskom okviru. Uzrok je isti – patološka mržnja prema svakoj samostalnoj hrvatskoj državi. A aktualna hrvatska vlast, poput poslušnih činovnika, i dalje šuti. Jer, tko bi se usudio suprotstaviti Pupovcu, Mesiću i moćnoj korporaciji „Antifašizam d.o.o.“?

Četničko-komunistička simbioza: profit, moć i laž

Današnji “antifašisti” vrlo dobro znaju da se u Srbu nije dogodio nikakav narodni ustanak. Oni znaju da se ondje dogodio zločin. Ali šutnja donosi subvencije, šutnja donosi EU-fondove, šutnja donosi sinekure. „Antifašizam“ im služi kao smokvin list za prikrivanje stvarnih ciljeva: očuvanja ostataka jugoslavenske moći i delegitimizacije hrvatske samostalnosti.

Zato nije čudno što se u Srbu i 2025. ponovno okupljaju četnici i njihovi ideološki nasljednici – jer znaju da u Hrvatskoj mogu nekažnjeno pljuvati po Hrvatima, jer znaju da ih nitko neće zaustaviti. Znaju da je ova država još uvijek u raljama postjugoslavenske elite.

U konačnici, tko danas slavi tzv. “ustanak” u Srbu, taj zapravo pljuje po svim žrtvama Vukovara, Škabrnje, Udbine, Kulen Vakufa i Trubara. Taj slavi pokolje civila, spaljene crkve i porušene kuće. Taj ne priznaje hrvatsku državu ni 1941., ni 1991., ni 2025.

Srb nije antifašizam – Srb je četništvo pod krinkom laži.