Možda ništa tako jasno ne opisuje svijet u kojemu živimo od najnovije naslovnice magazina Time. Ove godine niti jedna osoba nije proglašena osobom godine. Magazin je osobom godine proglasio arhitekte umjetne inteligencije jer su „transformativnom tehnologijom započeli eru mislećih strojeva“.
Nema nikakve dvojbe da umjetna inteligencija ima golem transformativni učinak na sve aspekte ljudskih života. Ona donosi velike benefite, ali potencijalno i još veće opasnosti jer u visoke tehnologije nije ugrađen moralni korektiv, nego njihova primjena ovisi o svjetonazoru onih koji njome upravljaju.
Neosporno je da će visoke tehnologije u mnogim aspektima zamijeniti i olakšati ljudski rad. No tu se krije i opasnost od – kako bi rekli globalistički glasnogovornici kao što je Yuval Noah Harari – stvaranja klase nezapošljivih ljudi, odnosno „beskorisnih izjelica“.
Već sama upotreba takvog jezika refelktira instrumentalno shvaćanje čovjeka, koji se vrednuje isključivo prema svojoj korisnosti za Sustav. Za „beskorisne izjelice“ globalisti su namijenili opći (univerzalni) dohodak što može izgledati primamljivo jer naoko donosi sigurnost, no u praksi znači da će Sustav moći financijski eliminirati sve kritičke glasove. Sjećamo se što je bilo kod prosvjeda kamiondžija u Kanadi i da su im bili blokirani bankovni računi.
Korištenje umjetne inteligencije u svim porama ljudskoga života i ideja stvaranja tzv. pametnih gradova donosi do sada neviđene mogućnosti nadzora ljudi, pri čemu se sigurnost i učinkovitost koriste kao opravdanje za trajno ograničavanje slobode, za što smo eksperiment mogli vidjeti u vremenu korona-krize, posebno u Kini.
Ovdje nestaje sloboda, a započinju distopijski scenariji kao u Orwellovoj 1984.
Žele se obogotvoriti
Dio filozofa i društvenih kritičara upozorava na to da transhumanisti – od kojih neki to i otvoreno priznaju – žele čovjeka zamijeniti strojem. U prvoj fazi došlo bi do stapanja čovjeka i stroja (kiborgizacija), nerijetko pod krinkom brige za zdravlje ljudi, a in fine čovjek bi bio prevladan i u eugeničko-evolucijskom lancu zamijenjen nadčovjekom koji bi poprimio karakteristike stroja. U tom smislu govori se o tome da je čovjek samo faza u evoluciji i da se krećemo prema posthumnom stanju.
U ideji radikalnog transhumanizma krije se ono prvotno iskušenje „bit ćete kao bogovi“ iz Edenskog vrata. Čovjek želi kušati iz Drveta spoznaje kao dobra i zla. Želi se obogotvoriti, a onda će superklasa obogotvorenih vladati nad onima koji su ostali na nižem stupnju razvoja, tj. koji su još samo ljudi.
Totalitarne ideologije 20. stoljeća željele su stvoriti „novog čovjeka“ (savršeni proleter odnosno savršeni arijevac). Transhumanizam briše te granice: želi prevladati čovjeka kao takvog. A ako čovjek više nije mjera, tada nestaje svako trajno uporište za ljudsko dostojanstvo,a s njime i bilo kakvi obvezujući etički zahtjevi.
Zato je ohola ideja transhumanizma jedan od najsnažnijih udara na Božje djelo stvaranja čovjekajer negira da je čovjek stvoren kao cjelovito, svrhovito i dostojanstveno biće na sliku Božju te ga svodi na projekt koji u evolucijsko-genetičkom lancu treba neprestano nadograđivati i nadvladavati. U toj oholosti tehnologija preuzima ulogu spasenja, a čovjek se od stvorenja pretvara u samoproglašenog stvoritelja.
No reklo bi se: čovjek snuje, Bog određuje. Mi katolici vjerujemo da je Bog Gospodar povijesti, a ne mali „bogovi“ u ljudskom obliku.
I zato će Njegova biti zadnja.