Autor članka je Piotr Doerre, poljski intelektualac, povjesničar i društveni aktivist iz Krakowa.

„Ne ću izdat’ ja, Boga nikada“ – pjevalo je pola milijuna Hrvata koji su u subotu navečer stigli na zagrebački hipodrom kako bi prisustvovali koncertu Marka Perkovića Thompsona. Tijekom ovog jedinstvenog događaja, mons. Ante Ivas, umirovljeni šibenski biskup, predvodio je molitvenu skladbu „Maranatha“, blagoslovivši okupljenu publiku. Glazbenik Petar Buljan, podsjećajući na posvetu Hrvatske Presvetom Srcu Isusovu, potaknuo je mlade da ponavljaju riječi: „Ja i moj dom služit ćemo Bogu“. Međutim, liberalni mediji, izvještavajući o koncertu, koji je bilo nemoguće ignorirati, zabilježili su samo skandiranje „krajnje desničarskih slogana”.

Koncert je privukao nevjerojatne 504 000 gledatelja, što ga čini drugim najvećim okupljanjem Hrvata u povijesti. Prvi se održao 1994. godine, kada je sveta misa koju je predvodio papa Ivan Pavao II. privukla preko milijun ljudi na istu lokaciju – polje zagrebačkog hipodroma. Taj posjet poljskog pape bio je prekretnički događaj za Hrvate koji su u to vrijeme još uvijek vodili vlastiti rat za neovisnost. Koliko god to čudno zvučalo, sve ukazuje na činjenicu da je subotnji rock-spektakl koji se održao više od tri desetljeća kasnije, bio i događaj od goleme važnosti za duhovnost cijele zemlje.

Marko Perković Thompson glazbenik je čiji bend izvodi hard rock-glazbu, ponekad posežući za heavy metal stilovima. Istovremeno, ovaj bivši sudionik Domovinskog rata, čiji se pseudonim odnosi na naziv automatske puške kojom se koristio u ratu, posvećuje tekstove svojih pjesama važnim epizodama iz hrvatske povijesti, svojoj ljubavi prema domovini i svojoj vjeri u Boga.

Stoga ne čudi da mu se žestoko protive ljevičarske političke i medijske elite. Oni ne mogu podnijeti kombinaciju afirmacije militantnosti, muževnosti i hrabrosti s katoličkom duhovnošću, dubokim promišljanjem povijesti i divljenjem ljepoti domovine – to su glavne teme pjevačeva rada.

Mediji mu ne mogu oprostiti korištenje pokliča „Za dom – spremni!“, pozdrava hrvatskih ustaša koji su surađivali s Nijemcima tijekom Drugog svjetskog rata. Čini se da ne shvaćaju da je to ujedno i slogan cijelog naraštaja veterana Domovinskog rata iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Unatoč brojnim pokušajima bojkota i zabrana Thompsonove glazbe, on je u posljednjih trideset godina postao najpopularniji hrvatski glazbenik, prodavši stotine tisuća ploča i privlačeći tisuće obožavatelja na svoje koncerte.

Njegove hitove, poput „Bojna Čavoglave“, „Geni kameni“, „Dolazak Hrvata“, „Kletva Kralja Zvonimira“ i „E, moj narode“, pjevaju sve naraštaji Hrvata. U međuvremenu, pjesma „Lijepa li si“, koja slavi šarm raznih hrvatskih zemalja, postala je čak i neslužbena himna hrvatske nogometne reprezentacije, koju spontano izvode navijači na svim športskim događajima. Nezaboravan spektakl i molitva.

Svi ovi hitovi, i mnogi drugi, uključujući nekoliko s novog albuma „Hodočasnik“, bili su uvršteni u repertoar koncerta na Hipodromu. Teško je opisati dojam slušanja ovih najpopularnijih pjesama otpjevanih iz pola milijuna grla.

Animacije projicirane na brojnim divovskim ekranima, poput „Kralja Tomislava“, posvećenog prvom hrvatskom vladaru, čija se 1100. obljetnica krunidbe obilježava ove godine, i „Oluje“, u spomen na operaciju „Oluja“, kojom je Krajina oslobođena od Srba prije točno trideset godina, bile su posebno dojmljive.

Dok se izvodio potonji hit, dronovi koji su lebdjeli iznad Hipodroma prikazivali su sliku sokola u nacionalnim bojama, koji je raširio krila nad publikom. Zauzvrat, kada je publika zajedno s Markom Perkovićem pjevala „Ne ću izdat’ ja, Boga nikada“, iznad glave im se pojavila slika srca, koje se transformiralo u sliku Marije s krunicom. Konačno, Gospin lik je nestao, ostavljajući samo lebdeću krunicu na tamnom nebu. To je bio apsolutni vrhunac koncerta.

Trenutak kasnije, taktovi pjesme-molitve „Maranatha“ lebdjeli su u nebo, a na pozornici se pojavio umirovljeni šibenski biskup, otac Ante Ivas, autor teksta, blagoslovivši dirnutu publiku s „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.

Tijekom uvoda pjesme, jedan od glazbenika, gitarist Petar Buljan, prisjetio se da je nekoliko dana ranije Hrvatska ponovno posvećena Presvetom Srcu Isusovu. Okupljena publika ponovila je njegovu zakletvu: „Ja i moj dom služit ćemo Bogu“.

Veliki spektakl, popraćen pirotehnikom i vatrometom koji je eksplodirao u ključnim trenutcima, završio je izvedbom najpoznatijeg hita „Lijepa li si“, čiju je svaku strofu cijela publika pjevala tako glasno da se vjerojatno mogla čuti kilometrima izvan glavnog grada.

Red umjesto kaosa

Kada je Thompson najavio planove za organizaciju velikog koncerta na zagrebačkom Hipodromu, cijeloj javnosti postalo je jasno da će to biti jedinstven događaj; posebno kada se ispostavilo da su se početno rezervirane ulaznice od preko 200 000 rasprodale u trenu pa je donesena odluka da se publika proširi na 450 000. Stoga ne čudi da su pripreme za koncert danima bile vruća tema u hrvatskim medijima.

Liberalni tisak svim se silama trudio obeshrabriti sudionike, izvještavajući o valu strašne vrućine i oluje koje su trebale osujetiti planove organizatora. Predviđali su organizacijski kaos i katastrofu koja prijeti cijelom glavnom gradu zbog pojave tisuća predstavnika „krajnje desnice“ na jednom mjestu.

Istodobno, Thompsonovi pristaše molili su se, pa čak i postili, da koncert prođe mirno. Prije događaja, skupina prijateljski nastrojenih svećenika trebala je egzorcizirati i blagosloviti cijeli prostor Hipodroma. Kada su vlasti htjele dovesti policijske snage iz cijele zemlje, organizatori su odgovorili da će broj policajaca koji su inače prisutni na drugim velikim okupljanjima biti dovoljan za osiguranje događaja, budući da će koncertu prisustvovati ratni veterani, očevi obitelji i odgovorni mladi domoljubi koji će sami osigurati sigurnost, čak i u slučajevima provokacije. I tako je i bilo.

Posebni vlakovi stigli su iz cijele zemlje, a desetci tisuća automobila slijevali su se iz najudaljenijih krajeva Hrvatske, kao i iz Bosne i Hercegovine i drugih susjednih zemalja. Duge kolone pješaka probijale su se iz okolnih sela i gradova do područja Hipodroma, a život u središtu Zagreba gotovo je stao. Zbog jake vrućine, vlasti su osigurale vodu koju su svi mogli prikupiti iz cisterni parkiranih uz ceste. Iako su satima prije i tijekom koncerta posjetitelji – kao što to Slaveni obično čine – bili živahni i veseli, a snage reda djelovale su nezainteresirano za svoj posao, masovni događaj odvijao se u izvrsnom redu.

Hitne medicinske intervencije, njih samo 133, dogodile su se prvenstveno zbog vrućine, što je dovelo do kratkotrajne nesvjestice i potrebe za liječenjem na licu mjesta ili hospitalizacijom. Bio sam duboko impresioniran učinkovitošću kojom je tako velika gomila ljudi napustila koncert – ponekad kroz potencijalno opasna mjesta, poput uskih stepenica koje vode do mosta preko rijeke. Nitko nije bio zgažen ili zgnječen. Štoviše, iako su svi bili jako umorni i što je predkoncertni entuzijazam već splasnuo, ljudi su si međusobno pomagali, postupajući jedni prema drugima s ljubaznošću i toplinom.

Nacionalna zajednica

Ovo su vjerojatno bili prvi, vidljivi, plodovi ovog iznimnog okupljanja. Na ostale još će se morati pričekati, ali je više nego sigurno da će ih biti. Na Thompsonovu koncertu susrele su se tri naraštaja Hrvata: mladi ljudi, uobičajeni i redoviti gosti ovakvih događaja, tridesetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci s obiteljima koji su odrasli na Thompsonovim hitovima i, prilično velika skupina, procijenjena na preko 50 000, naraštaji koji su izborili neovisnost zemlje: oni u pedesetima, šezdesetima i stariji.

Upravo u ime ovih potonjih govorio je Marko, govoreći da se i sam, kako pjeva u jednoj pjesmi, „nije mak’o iz devedesetih“. Predstavljajući branitelje, uputio je snažan apel mladima da preuzmu odgovornost za Hrvatsku i budu spremni braniti je, baš kao junaci iz prošlosti, o kojima govore Thompsonove pjesme – ako je potrebno, žrtvujući svoje zdravlje i živote.

U očima mladih ljudi oko sebe vidio sam da je apel ovog pjevača-branitelja domovine na njih ostavio dubok dojam. Shvatio sam da su upravo doživjeli veliko naraštajno iskustvo, ono koje će ostaviti dubok trag u njihovim dušama u godinama koje dolaze. Izvađeni iz digitalnih medijskih mjehurića u kojima su svi svakodnevno zarobljeni, postali su sudionici zajednice prošlih, sadašnjih i budućih naraštaja; zajednice pune međusobnog poštovanja, ljubavi prema vlastitoj zemlji i kulturi, Bogu i Crkvi.

Bliže se vremena velikih povijesnih previranja tijekom kojih će neki narodi, kao što znamo iz Marijinih ukazanja, potpuno nestati s lica zemlje. Međutim, nakon koncerta na Hipodromu, nešto mi govori da će Hrvati – ova nacija mala po broju stanovnika, ali moćna duhom – prebroditi sve oluje povijesti.

Piotr Doerre

Intervju s Markom Perkovićem Thompsonom za poljski medij pch.pl iz 2019.