Okupila se i ovih dana družina u Davosu, na summitu Svjetskoga ekonomskog foruma. O moralno-etičkom liku mnogih istaknutih pojedinaca iz Davosa pisali smo u jednome od prošlih tekstova. Ipak, i ove godine u ovome alpskom švicarskom mjestu svjetski su moćnici bistrili i mutili globalne teme, mete i probleme.

Davos je postao „centar svijeta“ na kojemu se raspravljalo o postizanju suradnje i sigurnosti u podijeljenom svijetu.

Razgovaralo se tako o ekonomskoj otpornosti, energetskoj transformaciji, globalizaciji, umjetnost inteligenciji, ratovima i dr. temama. Ako izuzmemo premijera Kine Li Qianga, većina sudionika zapravo vrlo slično razmišlja i odražava zapadni način razmišljanja.

Posthumanistički futurizam

Nije nam drago kad kažemo da je zapadna civilizacija u stanju teške dekadencije (jer smo i mi Hrvati dio te civilizacije), a treba dodati da ni mnogi drugi dijelovi svijeta ne stoje mnogo bolje, no činjenica je da i ekonomska i geopolitička moć Zapada kopni, što je pred koju godinu konstatirao i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Stavovi iz Davosa nisu, dakle, relevantni za veći dio svijeta iako bi tako željeli arhitekti ove organizacije.

Predsjedavajući Svjetskoga ekonomskog foruma, notorni Klaus Schwab, u jeku koronarnog eksperimenta najavio je Veliki reset koji se očito treba provesti prema globalističkim kriterijima.

Dio toga plana je i Schwabova najava da će četvrta industrijska revolucija dovesti do spajanja našeg fizičkog, našeg digitalnog i našeg biološkog identiteta. Veliki reset uključuje, dakle, kiborgizaciju društva.

Političari koji slijede agendu Svjetskog ekonomskog foruma inspirirani su posthumanističkim futurizmom. Tako savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Noah Harari predviđa budućnost u kojoj ljudi imaju kibernetski organizam.

Ovdje dolazimo do ideologije posthumanizma koji se, kao što ističe dr. Anto Čartolovni, želi odreći ljudskoga, „humanuma“ u čovjeku, nadići ga, doći do nadljudskoga bića, do nadčovjeka, što nas, mišljenja sam, opasno podsjeća na neke već propale totalitarne ideologije.

Za poshumanizam čovjek stapanjem sa strojem dosiže višu evolutivnu fazu. I dok je ideologija transhumanizma čedo ekstemnog antropocentrizma, posthumanizam propovijeda dokidanje čovjeka kakav je do sada bio i kakav jest, tj. njegov nestanak.

Nadzor ljudi

Dr. James Giordano oduševljen je idejom upotrebe medicinske tehnologije u ratovanju. On tvrdi da je usmjeravanje mozga „bitka 21. stoljeća“. Njegove ideje, dakako, privukle su pozornost Svjetskoga ekonomskog foruma pa je tako u Davosu prošle godine održana prezentacija pod naslovom „Bitka za vaš mozak“.

Jasno je da onaj tko želi kontrolirati ljudski mozak želi i nadzor i kontrolu čovječanstva. Da bi se to zaključilo nije potrebno biti teoretičar zavjere, nego samo imati zdrav razum.

No ideja Velikog reseta podrazumijeva i spajanje kapitalizma i komunizma. Riječ je o hibridu koji amalgamira određene aspekte oba sustava. Od vremena vladavine Deng Xiaopinga sličan model imamo baš u Kini gdje se provodi sustav tzv. društvenog kredita i nadzora ljudi.

Za zapadne globaliste demokracija je potrošen model pa u kineskom modelu društveno-političkih odnosa dio političkih i intelektualnih krugova na Zapadu crpi svoje uzore.

Klaus Schwab inače u svome uredu drži bistu Vladimira Iljiča Lenjina, utemeljitelja SSSR-a. Ovaj krvavi diktator očito je uzor čovjeka koji bi danas želio transformirati cijeli svijet.

Što mislite, kakve mogu biti posljedice eventualne primjene Schwabove ideologije?