Studija u British Journal of Developmental Psychology otkrila je da priče o „transrodnoj djeci“ mogu manipulirati dječjim urođenim rodno esencijalističkim uvjerenjima, pokazujući da je indoktrinacija namjerna i učinkovita.
Ranije ove godine liberalni kasnonoćni voditelj Bill Maher ponovno je užasnuo svoje nekadašnje ljevičarske saveznike prozivajući njihovu agendu LGBT indoktrinacije u javnim školama. Maher je pobožni ateist i predani seksualni razvratnik, ali čak je i njemu bila očita transformacija obrazovnog sustava koja je u tijeku. Djecu, primijetio je, očito njeguju ideološki vođeni odrasli.
Maher je primijetio da će djeca „vjerovati u sve i samo žele ugoditi odraslima, a nemaju nikakav referentni okvir, pa normaliziraju ono što se događa. Zato beskrajno pričanje o spolu šestogodišnjacima nije samo neprikladno, to je ono što bi zakon nazvao zarobljavanjem, što znači navođenje ljudi da čine nešto što inače ne bi činili“. Maher je bio potpuno u pravu.
Pod nazivom „Transformativne priče: uloga video priča u dječjem razmišljanju o transrodnim identitetima“, studija Rachel Fine, Solangel Troncoso i Susan Gelman procjenjuje učinkovitost priča u oblikovanju dječjega pogleda na spol.
Rad je analizirao eksperiment u kojem je 174 djece u dobi od 5-6 i 9-10 „nasumično raspoređeno u jedno od tri stanja: Jazz (sudionici su gledali video o transrodnom djetetu po imenu Jazz), Plavi (sudionici su gledali video o markeru) koji je izvana izgledao crveno, ali iznutra je bio stvarno plav) i kontrola (bez videa). Oba videa opisala su kako se glavni lik osjeća drugačijim iznutra nego izvana i njihovu društvenu tranziciju prema preferiranom identitetu“.
Ovdje je važno napomenuti da su verzije ovoga sadržaja dio kurikuluma javnih škola diljem Kanade, kao i u mnogim američkim jurisdikcijama. SOGI kurikulum Britanske Kolumbije, na primjer, uključuje preporučene dječje knjige priča Ja sam Jazz (o „transrodnom djetetu“ Jazz Jennings) i Red: A Crayon’s Story, o bojici čija etiketa (izvana) ne odgovara bojici (unutra). National Education Association, najveći američki sindikat učitelja, također preporučuje I Am Jazz i mnoštvo sličnih knjiga. Studija je otkrila da su djeca koja su gledala „Jazz video“ posljedično imala „(a) bolje razumijevanje transrodnih identiteta i (b) nisu imale sveukupne razlike u rodnom esencijalizmu, ali (c) niži rodni esencijalizam na tri specifične mjere (rodna nepromjenjivost, urođeno ponašanje prema igračkama i urođene sklonosti).“
Što je „rodni esencijalizam“? Oxford Reference dictionary definira pojam kao „vjerovanje da se muškarci i žene rađaju s izrazito različitim prirodama, određenim biološkim, a ne kulturološkim“. To je uvjerenje koje trans aktivisti pokušavaju iskorijeniti i indoktrinacijom i državnom prisilom.
Autori studije zaključili su da je „rodni esencijalizam bio manji kod starije u odnosu na mlađu djecu. U ovoj studiji izravna, realistična priča bila je jedino učinkovito sredstvo poučavanja djece o transrodnim identitetima i smanjivanja vjerovanja u nepromjenjivost spolova. Stoga priče mogu biti način poučavanja djece o društvenom svijetu i promjene esencijalističkih uvjerenja, ali učinak može biti ograničen i uvelike pod utjecajem značajki priče“.
Ukratko, indoktrinacija dječjim pričama bila je prilično učinkovita, no potrebno je više rada. Ipak, istraživače je ohrabrila činjenica da su priče o „transrodnoj djeci“ bile učinkovite u povećanju „dječjeg razumijevanja transrodnih identiteta“ i da je „rodni esencijalizam“ ” „malo smanjen nakon što su čuli transrodnu priču“, iako su bili razočarani što posebno metaforička priča o crvenom markeru nije imala zamjetan utjecaj.
Prema autorima studije, „sazrelo je vrijeme“ za rad na učinkovitijem slanju poruka djeci, jer su djeca instinktivno neprijateljski raspoložena prema rodnoj ideologiji. „Mala djeca mogu imati poteškoća u shvaćanju transrodnih identiteta, budući da se takvi identiteti mogu doživjeti kao sukobljeni s dva esencijalistička uvjerenja: da je spol nepromjenjiv i da je spol biološki određen“, pišu. „Doista, čak se i mnogi odrasli muče kako razumjeti i prihvatiti transrodne osobe.“
Stoga bi LGBT slikovnice „mogle biti ključne u izlaganju djece transrodnim identitetima i utjecanju na rodno esencijalistička uvjerenja djece“. To je ono što javne škole sada rade: rade na istrošenju instinktivnog razumijevanja stvarnosti koje djeca posjeduju i rade na zamjeni njihovog svjetonazora rodnom ideologijom. To je namjerno, učinkovito je i, ako vaša djeca idu u državnu školu – to im se događa.
