Od kad je umro Vidoje Ristović, s kojim je živjela Nikolina Ristović (djelovački Pišek), ranije televizijska voditeljica u Hrvatskoj, mediji u Hrvatskoj (bilo bi ih odveć pretenciozno nazvati hrvatskim medijima) ne prestaju silovati hrvatsko čitateljstvo prepucavanjima nesretne Nikoline i Vidojevog oca Viktora Ristovića, poznatijeg kao „Miša Grof“.

Zašto bi hrvatsko čitateljstvo treba išta znati o tome što govori nekakav tip dugačke, masne i zalizane kose iz Srbije koji izgleda kao sitni kriminalac iz nekih prošlih vremena?

Hrvatska nema dovoljno svojih „influencera“, starleta i starletana pa moramo čitati i o onima u Srbiji.

Očito je cilj daljnje stvaranje medijske atmosfere „Jugosfere“ i dodatna primitivizacija medijske scene.

Ipak, ima jedan element zbog kojega je „Miša Grof“ potencijalno zanimljiv. Ovaj je, naime, veliki kolekcionar antikviteta i u svome posjedu ima mnoge dragocjenosti. Osim toga, vlasnik je 13 stanova u elitnim dijelovima Beograda. Iako su mediji u Hrvatskoj njegovu sinu tepali kao o „povjesničaru umjetnosti“ ovaj nije ima pretjerano razvijene radne navike i živio je na račun ćaće Grofa.

„Miša Grof“ je devedesetih surađivao s ratnim zločincem, kriminalcem i primitivcem Željkom Ražnjatovićem Arkanom. A poznato je da Arkan za vrijeme svojih zuluma po Hrvatskoj nije samo ubijao razoružane starce (za drugo junačina nije bila sposobna), nego je i krao gdje god je stigao. Nije stoga uopće isključeno da i njegov suradnik „Grof“ ima u svome posjedu i dragocjenosti koje su ukradene iz Hrvatske.

To je jedini podatak koji bi trebao zanimati hrvatsko čitateljstvo o dugokosome „Grofu“.

Sve ostalo pripada u najodurnije stranice hrvatskog projugoslavenskog i žutog novinarstva kapacitiranog neukim i polupismenim piskaralima koja se ne odmaknuti od opčinjenosti masnom kosom Viktora Miše Grofa.