Ovih dana predsjednik Milanović boravi u službenom posjetu Egiptu, zemlji koja oduševljava posjetitelje jednostavnošću, tradicijom i milozvučnom glazbom (pjesmama Umm Kulthum i Mohammeda Abdela Wahaba).

Nadalje, Egipat nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa tako nije ni predsjednika Milanovića, koji je u izjavi za novinare rekao da je u Egiptu „sve fokusirano na sigurnost zato što sigurnosti nema na način na koji se ona u Hrvatskoj doživljava, zdravo za gotovo“.

Pitanje sigurnosti predsjednik je iskusio tijekom posjete El Shattu, nekadašnjem izbjegličkom logoru na Sinaju, pa će kasnije osvrćući se reći da „Hrvatska živi i od mira i stabilnosti, zarađuje na tome…“ i može pomoći Egiptu s turističkom promidžbom. Očigledno je Milanović pojeo previše falafela u Egiptu, jer kako će Hrvatska pomoći Egiptu s turističkom promidžbom kada egipatski radikalni imami rade hadž u Kabul da podrže radikalni, pročišćeni islam?

Što se događa ovih dana u Kabulu? Izaslanstvo islamskih teologa iz Egipta (ali i Libije, Sudana, Palestine) otputovalo je u Afganistan krajnjem siječnja da se susretne s visokim dužnosnicima afganistanske talibanske vlade s ciljem da ih podrže.

Također, početkom siječnja je u Afganistanu boravio profesor na egipatskom sveučilištu Al-Azhar, Mohammad Al-Sagheer, koji je rekao talibanskim visokim dužnosnicima: „Sretni smo zbog pobjede islamskog Emirata i cilj posjete je podijeliti našu sreću s vama. Sve arapske zemlje vole talibane i mole se za njihov uspjeh“. Taj profesor radi na istom sveučilištu, s kojeg dolazi veliki imam Al-Azhare, šef Mohammada Al-Sagheera, s kojim je papa Franjo u Dubai potpisao Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijet. Očigledno Zapad i islam različito vide to bratstvo i mir u svijetu.

Umjesto brige za Egipat, Milanović bi se trebao zapitati hoće li Hrvatska u budućnost imati mir i stabilnost na koju je ponosan, s obzirom na sve veći broj ekstremnih salafističkih muslimana i džamija u Europskoj uniji? To je neugodno pitanje na koje nitko ne želi odgovoriti…