Prije nekoliko mjeseci u Sjedinjenim Američkim Državama izašla je knjiga „Pravila za protu-radikale: Praktični priručnik (kako) da se porazi ljevica“, koju je napisao F. Paul Valone, a sama knjiga je nastala kao odgovor na sada već historijski manifest „Pravila za radikale“, lijevog ideologa Saula Alinskoga.
Knjiga pruža konzervativcima taktički vodič kako da aktivno djeluju u pravnim, društvenim i ekonomskim odnosima ostvarujući konkretne ciljeve, jer prijašnji taktički vodiči protiv ljevice, marksizma i komunizma su se, prema autoru, zadržali samo na teoretskoj razini. Autor nastoji pružiti historijski prikaz kako je ljevica uspjela „metastazirati“ američko društvo, kako danas utječe na samo društvo i na to koje metode konzervativci mogu koristiti da se suprotstave tome u svakodnevnom životu.
No već u pristupu problema bojkota se vidi velika razlika između Valonea i lijevih teoretičara jer pitanja koja autor postavlja („Hoće li vaše pristaše bojkotirati protivnika? Je li osoba ili organizacija koju bojkotirate zarađuje novce od vaših pristaša? Je li protivnik ranjiv na negativne komentare u medijima?…“) pokazuju manju razinu dosjetljivosti od rješenja koja koristi ljevica u procesu bojkota. Riječ je o grupacijama koje rade veliki pritisak na službene institucije kada osjete da institucije ili suprotni tabor postane previše utjecajan i poguban po njih.
Upravo je za ostvarivanje bojkota potreban aktivizam, koji predstavlja jednu od najvažnijih poruka koje autor šalje čitateljima ove knjige, ističući aktivističku djelatnost u četiri sfere društva: ekonomskoj, političkoj, pravnoj i zakonodavnoj. Naglasak je napose stavljen na pravnu i zakonodavnu sferu u kojoj treba potaknuti lobiranje i mobilizaciju građana da bi se moglo pobijediti u političkoj areni.
Upravo su praktični savjeti u načinu kako treba izraditi prijedloge zakona (kada se pobjedi u političkoj areni) i briga da se postupi prema procesu identifikacije kada konzervativci osvoje vlast, jedna od središnjih tema u ovoj knjizi. To znači da konzervativna grupacija mora u procesu borbe ispitati sam „proletarijat“ (to jest koje probleme imaju u društvu), nadalje ima li konzervativna opcija potrebne vještine da riješe navedene probleme i što treba motivirati vodstvo same stranke da to riješi. Autor smatra da konzervativna grupacija mora u konačnici „prigrliti sukob“, tj. moraju se udaljiti od kompromisa i imati sadržajna načela.
Kompromis je jedan od problema kojega se konzervativne grupacije moraju kloniti jer to otvara prostor za korupciju. Zašto? Autor smatra da tu nije uvijek riječ samo o ostvarenju vlastitih interesa, nego može doći do zanemarivanja političkih stavova konzervativne opcije koju zastupate. Na putu prema ostvarivanju toga nastat će sukobi u društvu, a razlog svakog sukoba je moć. Upravo da bi se dobila moć, autor jasno naglašava kako politička moć jedino dolazi pobjedom na izborima. Za pobjedu nije bitno da se obrazuju ljudi, nego da se izgradi sustav političke stranke koji će dovesti do pobjede.
Autor smatra da je kod birača bitno potaknuti osobnu ogorčenost zbog nekompetentne vlasti, pokazati da opcija koju predstavljate ima ozbiljnost, i da imate odlučnost za promjene. Što dovodi do toga da i lokalni političari bivaju zabrinuti jer predstavljate osvježenje na političkoj sceni. Potrebno je i u tom procesu ne zakonodavne borbe (prije zakonodavne borbe) koristiti isto tako elemente borbe koja ljevica desetljećima koristi, a to je briga za one koji čine najveću glasačku bazu.
U konačnici, ova knjiga predstavlja jedinstven vodič za konzervativne političke aktiviste i političare, te omogućava pojedincu da se upozna s konkretnim problemima koji ga očekuju u stvaranju i održavanju političke organizacije. Napose načinu kako će prikupljati sredstva, stvarati medijsku sliku i privući nove pristaše za pokret. Knjiga predstavlja osvježenje na desnoj sceni jer se ne bavi samo građanskim neposluhom nego daje konkretne metode kako konzervativci mogu postupati u određenim situacijama i kako da dođu do pobjede.
