Sovjetski Savez se tek raspao. John Major je još uvijek bio premijer relativno svježeg lica. A internet se sastojao od nekoliko stolnih računala koja povezuju pregršt laboratorija. Svijet je bio sasvim drugačije mjesto kada je Njemačka posljednji put zabilježila trgovinski deficit davne 1991. Ali u ponedjeljak je zemlja zabilježila da je uvoz nadmašio
Istina, i druge zemlje bilježe ogromne deficite, a ne samo Velika Britanija. Za Njemačku je to ipak važnije. Cijelo njezino gospodarstvo izgrađeno je oko stvaranja industrijskog stroja koji dominira globalnim tržištima. Taj stroj sada staje. Prema standardima Britanije, Sjedinjenih Država ili Francuske, deficit od jedne milijarde eura koji je Njemačka danas objavila mogao bi izgledati kao obična računovodstvena pogrješka.
Izvoz je neočekivano pao, dok je uvoz skočio kako su cijene energije naglo porasle. Nije kao da će zemlja propasti ili pozvati MMF da plati svoje račune. Ali ovdje je caka. Njemačka je gotovo jedinstvena ekonomija koja se temelji na izvozu. Donedavno je bilježila viškove od 8 ili 9 posto BDP-a, ili 20 milijardi eura mjesečno, najviše na svijetu.
I postoje tri velika problema s tim nestankom. Prvo, njemačko gospodarstvo temelji se na prodaji vrhunske industrijske robe ostatku svijeta. Za razliku od mnogih drugih zemalja, nema velike uslužne djelatnosti koje bi mogle povući ako to počne opadati, niti ima veliki financijski centar koji bi donosio nevidljivu zaradu ako kontejnerski brodovi počnu ići negdje drugdje. Izbacite velike izvoznike iz njemačkog gospodarstva i malo je teško shvatiti što ostaje. Ono što slijedi pad izvoza je pad onih dobro plaćenih proizvodnih poslova koji su okosnica njemačkog gospodarstva.
Istina, Njemačka bi trebala biti u mogućnosti nakon malo vremena otvoriti radna mjesta u uslugama i maloprodaji kao što su to učinile mnoge druge zemlje. Ali oni neće biti toliko plaćeni, niti će nužno odgovarati plavim ovratnicima. Čitava generacija vještih Nijemaca neće imati mnogo drugog posla.
Konačno, to će značiti i ogroman deficit eurozone. Od svih zemalja unutar zone, Njemačka je bila jedina zemlja s većim suficitom. Rezultat? Valuta će slabiti i slabiti. Doista, euro je tijekom vikenda dostigao paritet sa švicarskim frankom i već je blizu pariteta s dolarom. Istina, njemački industrijski izvozni stroj bio je potaknut jeftinom energijom iz Rusije – a to bi gorivo uskoro moglo presušiti, kao što je napisao Wolfgang Münchau u prošlotjednom časopisu.
Veći dio poslijeratne ere Njemačka se ponosila vrlo niskom inflacijom, stabilnom valutom i ogromnim trgovinskim suficitom. Trenutno ima vrlo talijansku ili grčku kombinaciju inflacije od 8 posto, raspadajuću valutu i rastući trgovinski deficita. Mnoge druge zemlje su navikle na to, ali za Nijemce će to biti šok.
Izvor
