Kardinal Robert Sarah, bivši prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, nedavno je u razgovoru za EWTN upozorio na važnost očuvanja vjerske slobode i na opasnosti koje prijete vjerskoj slobodi na Zapadu. Kardinal smatra da je vjerska sloboda ugrožena i na Zapadu.

Živimo u vremenu velike apostazije i duhovne krize. U situaciji dok većina svećenika, kardinala i općenito crkvene hijerarhije šuti, a tome se pridružuju i mnogi laici, Crkvi su potrebni hrabri istupi onih pojedinaca koji stvari nazivaju pravim imenom. Pojedinaca koji ne će u ime lažnoga ekumenizma, lažne tolerancije, u ime materijalnih beneficija i prilagođavanja svijetu šutjeti ili se priklanjati diktaturi relativizma.

Kardinal Sarah je u pravu kad govori o stanju današnjeg Zapada. Ne samo da je na Zapadu danas ugrožena vjerska sloboda, nego je ovaj sve više otvoreno protukršćanski. U knjizi Bogoubojstvo Zapada Zoran Vukman vrlo eksplicitno izriče poraznu dijagnozu današnjeg Zapada: „… Elite na Zapadu, njegove institucije, vlasti, kultura, mediji, nisu kršćanski, nego otvoreno protukršćanski. Karakter Zapada potpuno se promijenio, duhovno izobličio, izgubio je svoju dušu, i možemo ponavljati floskule kako ‘pripadamo Zapadu’, ali ako ne uviđamo da je opsjednut, onda se možemo jedino prepustiti samozaboravu, pokoriti i šutjeti. Kad civilizacija izgubi svoje dublje, drevno uporište ili svoje središte, ono nevidljivo, esencijalno, što joj je davalo smisao i snagu, kad se zamute čisti izvori iskona, onda sveopći poremećaj postaje normalno stanje stvari“.

U posljednjim godinama svjedočimo brojnim primjerima koji ukazuju na otvorene napade na kršćansku vjeru.

Tako je finska političarka Päivi Räsänen, inače liječnica i majka petero djece, završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti. Räsänen je rekla da vizija braka koju je predstavila proizlazi iz njezine kršćanske vjere, koja propisuje da brak može biti samo zajednica između muškarca i žene. Istaknula je da ova stajališta nisu proizašli iz mržnje prema bilo kome. Na kraju je oslobođena optužbi, ali je imala velike pravne probleme. I u Hrvatskoj smo imali primjer dr. Ivana Poljakovića.

Uhićenja pro-life aktivista

Pro-life volonterka Isabel Vaughan-Spruce nedavno je uhićena u Velikoj Britaniji. Njezin je crimen bio taj što se – doslovce – molila u privatnosti vlastitog uma. Pred nekoliko mjeseci FBI je uhitio Marka Houcka, oca sedmero djece i pro-life aktivista. Otac Fidelis Moscinski, katolički svećenik i pro-life aktivist, zbog sudjelovanja u akciji Red Rose Rescue u New Yorku je uhićen i osuđen na 90 dana zatvora zbog pro-life djelovanja.

Talijanski publicist Roberto de Mattei u pravu je kad piše: „Prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti. Druga je etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost. Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli. Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.

Koji su pravi ciljevi globalističkih zapadnih elita doznali smo prošle godine kad je sveprisutnija kultura otkazivanja kao metu označila svetkovinu Božića.

Europska unija odlučila je postati „Unijom jednakosti“ pa je prošle godine Europska komisija kreirala dokument za internu uporabu pod nazivom „Unija jednakosti”. U dokumentu su predložene smjernice za „inkluzivnu komunikaciju“ i navedeni kriteriji koje u vanjskoj i internoj komunikaciji trebaju usvojiti zaposlenici Komisije. U smjernicama se preporučuje korištenje „rodno neutralnih“ termina i izbjegavanje spominjanja Božića, ali i izraza „krsno ime“ umjesto kojega se treba koristiti „uobičajeno“ ime.

Tzv. represivna tolerancija

I Božić je trn u oku globalističke družine pa bi njegov spomen najradije eliminirala iz javnoga života. Jednako kao što bi katolicima u Hrvatskoj zabranila javno moljenje krunice.

Otkazati se želi i katolike i općenito kršćane i u Sjedinjenim Američkim Državama, a za to se nastoji stvoriti i zakonske pretpostavke. Ako bi prošao tzv. Zakon o jednakosti katoličke bolnice bile bi kažnjene ako ne pobacaju nerođenu djecu ili ne izvrše operaciju promjene spola maloljetnicima ili drugima. Zakon bi zabranio federalno ovlaštenim bankama da posuđuju novac crkvama koje ne sklapaju „istospolne brakove“. Crkva koja ne bi dopustila da se njezina zgrada koristi za „istospolno“ vjenčanje bila bi kažnjena do 500,000 dolara.

Ne živimo u vremenu cara Dioklecijana i otvorenih progona, no globalističke strukture – kiteći se atributima tolerantnosti i napretka – sve otvornije provode Marcuseov koncept tzv. represivne tolerancije prema kojemu sve protivnike lijevih i tzv. progresivnih ideja treba skloniti u zapećak. Lijevo-liberalne strukture ne trpe drugačije mišljenje i najradije bi sve svoje neistomišljenike transferirale u zatvorske ćelije. Neki od kršćanskih aktivista, kao što smo prethodno naveli, već jesu došli na metu ovih totalitarista koji su ih strpali u zatvor. Na žalost, ove pojave često ostaju bez pravovremene i adekvatne reakcije crkvene hijerarhije.

Isus je farizejima svojedobno poručio: ako ovi ušute, kamenje će progovoriti, kamenje će vikati. Njegova poruka danas je aktualnija nego ikada.