U razdoblju ekonomske krize, u vremenu propadanja neoliberalnog modela, vidimo da ljevica ne zastupa prava građana, nego želi vladati institucijama, i kada se to ostvari, onda ih ne zanima ništa osim marša institucija na slobodu građana.

Prosvjed radnika Čistoće, kojemu svjedočimo ovih dana, pokazuje da ljevica ne odobrava prosvjede radnika kada su oni na vlasti, nego samo kada su u oporbi. Zašto se to događa? Zato što ljevica slijedi Marxovu jedanaestu tezu o Feuerbachu kada joj odgovara. Pripadnici lijevih ideologija dolazak na vlast vide kao konačno ostvarenje cilja (ne zanima ih više da radikalno “promijene svijet“) i svako protivljenje njihovim političkim odlukama vide kao drugačiji pokušaj interpretacije svijeta.

Mnogi će reći da ljevica i dalje u svome programu djelovanja želi izmijeniti svijet, ali u ovom bućkurišu vrijednosti koje je stvorila Frankfurtska škola na Zapadu, oni nemaju više što doprinijeti “izmijeni društva“. Svaki sud je doveden u pitanje i nije relevantan, a kršenje “društvenih” zakona predstavlja dovođenje u pitanje trenutnog globalnog sustava vrijednosti.

Upravo iz te perspektive treba promatrati nedavni performans zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića, poznatijeg kao Senf. U nemogućnosti da sasluša prosvjednike i njihove zahtjeve odlučio je raditi kao komunalni radnik. Što u mnogočemu podsjeća na bivšeg gradonačelnika Bandića, pa i bivše diktatore, kao Josipa Broza, koji su svojim manualnim radom htjeli pokazati kako su dio naroda, kako im nije teško zasukati rukave, iako su se uzdignuli od naroda.

Ovakav jeftini politički performans nasmijao je mnoge ljude. Što je gradonačelnik Senf htio pokazati ovim performansom? Možda da javnost vidi kako prvi put u životu radi neki stvarni posao, jer aktivizam nije posao, nego oblik performansa za mase. Nadam se samo da gradonačelnik nije dobio žuljeve.