U nedjelju, 30. travnja, papa Franjo je završio apostolsko putovanje u Mađarskoj, i to je drugo apostolsko putovanje u Mađarsku u manje od dvije godine. Papa Franjo nije tijekom svoga boravka u Budimpešti uputio kritiku mađarskoj političkoj eliti, nego je afirmativno govorio o želji političke i intelektualne elite za prenošenjem naslijeđa sv. Stjepana novim generacijama. Iz čega se može zaključiti da papa Franjo poštuje Orbánovu ideju o nacionalnoj raznolikosti kao bitnom elementu očuvanja jedinstvena Europa.
Iako su mainstream mediji željeli prije posjete stvoriti napetosti i verbalni sukob između pape Franje i Orbána, tako nešto nije imalo svoje uporište u stvarnosti – pokušali su napetosti iz 2015., točnije iz vremena migrantske krize prikazati aktualnima. Očigledno ih je papa Franjo razočarao, jer je u više navrata tijekom boravka u Mađarskoj pohvalio Orbánovo zagovaranje pro-obiteljskih vrijednosti i želju mađarskih vlasti da se okonča rat u Ukrajini.
Uz pohvalu, Budimpešta je postala mjesto iz kojeg je papa osudio oblik populizma koji pribjegava nadnacionalizmu, koji iz vida gubi život naroda. Takav oblik populizma želi poništiti sve razlike, čak i onu među spolovima koristeći izraz “rod“. To je, kako papa Franjo kaže, svojevrsni oblik „ideološke kolonizacije“.
Već ranije je Sveti Otac govorio o novoj ideologiji koja se nameće europskim narodima, ali je u razgovoru s mađarskom predsjednicom papa potvrdio kako u takvoj formi ideologije „reproduktivna prava postaju osnova za besmisleno pravo na pobačaj“. Nadodajući da je pravo na pobačaj tragičan poraz.
Ipak, bez obzira na papine ohrabrujuće riječi mađarskoj nacionalnoj politici, Mađari se svakodnevno suočavaju s hidrom – aluzija na mnogoglavu vodenu zmiju – iz Bruxellesa. Čelnici EU ograničili su Mađarima, bolje rečeno zamrznuli, pristup sredstvima iz EU fondova. Uz borbu s administracijom u Bruxellesu, Mađari imaju i drugi problem. U susjednom Ukrajini bijesni rat koji je pogodio mađarsko gospodarstvo i prilikom ruske agresije na Ukrajinu bratski su primili brojne izbjeglice. Uz Mađarsku, jedino je Sveta Stolica za sada jasno iskazala želju za mirom u Ukrajini.
Očigledno u drugim zemljama Europske unije nema želje ili je ne smije biti? Postoje li uopće kreativni napori za mirom? Iz svih dostupnih informacija može se zaključiti da ne postoje napori za mirom zbog određenih lobističkih grupa koje žele uništiti sve mostove.
Možda bi čelnici EU trebali češće ići u Budimpeštu da vide mostove koji povezuju Budim i Peštu. Jer mostovi koji povezuju ova dva dijela grada svjedoče, kako je i papa Franjo rekao, o „kršćanskoj vjeri koja može biti resurs, a Mađarska može djelovati kao graditelj mostova i pri tome se može osloniti na svoj specifični ekumenski karakter”. Hoće li papa Franjo zbog ovih riječi postati, kao što je i Orbán postao, bête noire globalističkoj eliti iz Bruxellesa?