Nacionalna konferencija konzervativizma (NatCon) održana je ovog mjeseca u Londonu, a među znanstvenicima, povjesničarima i stručnjacima pojavilo se nekoliko torijevskih parlamentaraca. Iako ima izvrsnih torijevskih zastupnika, velika većina torijevskih zastupnika prihvatila je socijalni liberalizam. Ne smije se zaboraviti da je upravo torijevski premijer David Cameron zagovarao redefiniranje braka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vjerojatno je lakše nabrojati djecu Borisa Johnsona nego načela torijevske stranke.
Jedan od torijevaca koji je govorio na Nacionalnoj konferenciji konzervativizma bio je parlamentarni zastupnik Danny Kruger, koji je slušateljstvu, tj. publici, rekao „da je normativna obitelj ostvarena u instituciji braka – u kojoj zajedno žive majka i otac sa svojom djecom – jedina moguća osnova za sigurno i uspješno društvo“. U nastavku izlaganja je rekao: „Ne radi se samo o njima. To nije samo privatni aranžman. To je javni čin, kojim se obvezujete da ćete živjeti za druge, ali i za šire društvo koje treba prepoznati i nagraditi ovaj pothvat“.
Takav stav je bio osnova za raspravu u politici desetljećima, ako ne i stoljećima. Tko bi mogao tvrditi da za dijete nije bolje s majkom i ocem koji ostaju u braku i brinu se za njega? Pa jedan od mnogih koji to tvrde je Andrew Boff, LGBT aktivist i (ironično) predsjedavajući konzervativac londonske skupštine, koji je za BBC rekao da hvaljenje nuklearne obitelji „podsjeća na ideje koje Putin iznosi” i inzistirao je na tome da Kruger „ne govori u ime prosječnog konzervativca“, što bi moglo biti točno sada kada je u Ujedinjenom Kraljevstvu izraz postao funkcionalno besmislen.
Homoseksualcu Boffu se u bijesnom protivljenju pridružila “glasnogovornica jednakosti“ Christine Jardine iz Liberalno-demokratske stranke, koja vjerojatno drži tu titulu za krizne trenutke poput ovog. Krugerova pohvala obiteljima s majkama i očevima, ljutito je rekla, „pokazuje koliko je Konzervativna stranka udaljena od moderne Britanije“. Zamjenica čelnika Laburističke stranke Angela Rayner, da ne duljim, skup je opisala kao „karneval teorija zavjera i samosažaljenja” te da se takav skup odražava i na torijevsku stranku, unatoč tome što među vladajućim strankama praktički nema razlika o društvenim pitanjima.
Torijevskog premijera Ujedinjenog Kraljevstva Rishija Sunaka, naravno, odmah su zatražili komentar, a BBC je sa zadovoljstvom objavio da je glasnogovornik premijera rekao da se „Rishi Sunak ne slaže s tvrdnjom konzervativnog zastupnika o ulozi konvencionalnih obiteljskih vrijednosti u društvu“.
Ono što Sunak i njegov glasnogovornik ne pojašnjavaju je što on (premijer) misli da bi idealna zajednica u društvu trebala biti. Kako može biti kontroverzno reći da djeca imaju pravo na skrb svojih bioloških roditelja – oca i majke? Istina je da se obitelji raspadaju; da se tragedije događaju; da usvajanje može biti lijep odgovor na te tragedije. Ali kako se možemo pretvarati da za dijete ne bi bilo najbolje da se za njega brinu njegovi roditelji?
Kada god kukavice poput Rishija Sunaka pokušaju pridobiti LGBT aktiviste poput Andrewa Boffa, oni zapravo izbjegavaju naglas reći s čime se ne slažu. Tvrde li premijer i drugi “konzervativci“ da je “životno partnerstvo” homoseksualnih muškaraca, koji iznajmljuje utrobe žena za trudnoću djece, idealno okruženje za odrastanje djeteta? Tvrde li da nema posljedica za dijete koje odrasta bez majčine ljubavi?
U časopisu Out ovog mjeseca, čiju naslovnicu “krase“ dvojica muškaraca s djevojčicom, pisac uvodnog članka objašnjava kako će muškarci koji žele imati (čitaj kupiti) djecu morati pronaći „osobu koja ima maternicu i koja će nositi njihove dijete“. Za one koji nisu znali to bi bila žena. To je ono za što se zalažu Andrew Boff – sa svojom smiješnom usporedbom o obiteljskim vrijednostima i Vladimiru Putinu – i Angela Rayner, Christine Jardine i, da, Rishi Sunak.
Jonathon Van Maren