Koliko god se vladajući trudili prikazati ulazak Hrvatske u eurozonu kao epohalan uspjeh, činjenica je da nije moglo postojati gore vrijeme za taj čin. Realno, prije ulaska u eurozonu standard građana pao je za oko 10 posto. Sada je taj pad oko 20 posto. Inflacija divlja, a standard prosječnog Hrvata i dalje opada.

Kad su se u vrijeme korona-krize zaključavala gospodarstva i trgali lanci opskrbe nije se mislilo na posljedice. Danas se većina gospodarskih problema svaljuje na rat u Ukrajini. No i korona-agenda snažno je doprinijela gospodarskom padu.

U situaciji visoke inflacije i slabog rasta gospodarstva (slabo raste čak i Kina), kad i njemačka ekonomija, kao motor EU-a, ima velike probleme, ulazak u eurozonu nije predstavljao pametan potez.

„Zaokruživanje“ cijena

Mnogi su prelazak na euro iskoristili za špekulacije i lov u mutnom. Već je postalo „legendarno“ špekulantsko zaokruživanje cijena. Ako je nešto bilo 10 kuna, sada je „zaokruženo na 2 eura“. Lakomost i poriv za grabljenjem posebno su vidljivi kad je u pitanju morski turizam. Istina je da je tu u pitanju slobodno tržište. No i dizanje cijena ima svoje granice.

Brojni ljudi sve teže krpaju kraj s krajem od prvog do prvog, a proći će godina dok se rast plaća izjednači s rastom cijena. Tjedan dana mora, ako netko nema vlastitu nekretninu, nedostižno je za većinu ljudi u Hrvatskoj. Na kraju dana, visoka inflacija i pad standarda dovest će do novih iseljavanja iz Hrvatske. Ni u inozemstvu, a posebnoj Njemačkoj nije više bajno. No postoje daleko veće mogućnosti zapošljavanja i kombiniranja više poslova.

Još do pred desetak godina šefovi na građevini izrugivali su se s radnicima. „Takvog majmuna kao ti nađem na svakoj grani“, govorio je svojim radnicima jedan živopisni „gazda“ koji paradigmatski oslikava mentalni sklop mnogih hrvatskih pseudopoduzetnika. Danas tih „majmuna“ više nema.

Pola milijuna ljudi iselilo je iz države. Pronaći kvalitetnog majstora, koji ne će fušariti i zahtijevati dnevnicu neurokirurga, na bilo kojem području postaje sve teže. Dok Hrvati odlaze iz države, u Hrvatsku dolaze ljudi iz drugoga civilizacijskog kruga. Kuda to vodi vidimo ovih dana na francuskim ulicama.

Pogubni mentalni sklop

Brojne nepravilnosti i kriminal u vremenu privatizacije reflektirali su se na ukupni mentalni sklop hrvatskog društva. Mnogima je san preko noći zaraditi velik novac. „A, ti kao ne bi ukrao da si mogao, nisi valjda budala?“. Ovo je prosječan rezon mnogih u Hrvatskoj. I upravo je ta rečenica opljačkala državu. Mnogi i dalje na državu gledaju kao na mjesto za hajdučiju i ratni plijen. Nisu problem samo političari, nego i mentalni sklop onih koji za njih glasuju. Sličan se sličnom veseli.

Imetak koji se u bogatim zemljama stječe kroz naraštaje u Hrvatskoj se želi preko noći. Bez sjetve želi se obilna žetva. S takvim mentalitetom, u situaciji nefunkcioniranja pravosuđa, Hrvatska će i u idućim desetljećima ostati zarobljenom državom u kojoj partikularne skupine jako dobro žive, a većina krpa kraj s krajem.

Već danas većina vikendica na moru u stranom je vlasništvu. Od početka ovoga mjeseca moguće je kupovati i zemlju u Hrvatskoj. Iako mnogi fanatici slobodnog tržišta nastoje dezavuirati ikakvu priču o tome da Hrvatska postaje plijen bogatijih zemalja, činjenice gotovo upravo tome u prilog.

Nije jedan bivši njemački kancelar bez razloga predložio da se školsko-obrazovni sustav u zemljama tzv. zapadnog Balkana, gdje on vidi i Hrvatsku, treba prilagoditi njemačkom tržištu rada. Bogatijim zemljama Hrvatska je mjesto za isisavanje radne snage i resursa. I mjesto za kupiti dobru vikendicu.

Uz slugansku političku klasu, rastrojene institucije i izostanak ikakve strategije hrvatski je narod na putu da kroz pedesetak godina postane manjina u vlastitoj zemlji. Hoćemo li mirno gledati takav scenarij?