Novinari su postali sloj robova koji ispunjava ideje gospodara. To je rečenica koja najbolje odražava stanje uma današnjih novinara u srednjostrujaškim medijima, a novinar Mario Trifunović nije izuzetak. Jučer je objavio na portalu 24sata članak pod naslovom „Kandidat DP-a, nepravomoćno osuđen za podmićivanje, vodi vjerski skup protiv pape Franje“.

Trifunović, novinar s njemačkom adresom, magistar teologije – diplomu je stekao na frankfurtskom isusovačkom fakultetu St. Georgen, jučer je čitateljima predstavio svoj pogled na stvarnost. Krajnje pristran tekst bez argumenata postao je posljednjih godina zaštitni znak njemačkih teologa. Teološka škola koju je Trifunović pohađao nije ništa drugačija. Teološko učilište St. Georgen već dugi niz godina ima brojne probleme, a 2018. godine je bilo upitno hoće li biti izabran novi rektor.

Tadašnji kandidat, o. Ansgar Wucherpfenning, treći put se kandidirao na dužnost, ali je Kongregacija za katolički odgoj odbijala njegovo imenovanje. Razlog? Branio je homoseksualnost kao stil života, zalagao se za homoseksualne parove i ženski đakonat. Na kraju je zbog pritiska isusovačkog reda revidirao stavove, ali se nikada nije službeno odrekao heretičnih stajališta.

Kada osoba pohađa teološko učilište na kojem predaje takav profesor(i), onda se ne treba čuditi zašto piše na način na koji piše. Nakon ovoga neke stvari su jasnije. U slučaju Trifunovića to potvrđuje i njegova internetska stranica, na kojoj ne skriva ideološke pozicije koje zastupa.

U krajnje nemaštovitom članku „Inoslav Bešker, genijalac riječima“ slavi novinare kao što su Dežulović, Jergović, Tomić, Bešker… Sve sami apologeti objektivnosti, a napose Bešker. Zaboravio je spomenuti da je Bešker bio režimski novinar – sam sebe je ograničio odanošću partiji i nemogućnošću da izađe izvan ideoloških okvira koje je branio do kraja života. Također je zaboravio spomenuti Beškerov članak o Stepincu u kojem ‘slavni novinar’ vrijeđa katoličkog blaženika i stavlja ga na razinu ustaša.

I sada, nakon što su čitatelji mogli steći u osnovnim crtama uvid iz kakvog okruženja novinar dolazi i što podržava, možemo prijeći na sam pamflet.

Naslov kazuje mnogo. Povezuju se kruške i jabuke. Trifunović se nije niti potrudio pogledati program subotnje konferencije, jer bi vidio da voditelj međunarodne konferencije nije Dario Čehić, nego sveučilišna profesorica Anita Peša. Stoga prvi dio članka uopće nije potrebno komentirati. Autor za svoju tezu nema uporište.

Ali je nemoguće ne komentirati uvod članka u kojem čitatelji nailaze na drugi problem – terminološko zlostavljanje pojmova, što je posljedica površnog poučavanja logike na zapadnim katoličkim učilištima. Trifunović koristi pojam „ultradesničarski skup“. „Ultradesničara“ u Hrvatskoj nažalost ima, ali nazvati katolike koji dolaze na konferenciju o vjeri „ultradesničarima“ zapravo znači nazvati ih rasistima i ksenofobima… Ima li novinar dokaza za takvu tvrdnju? Nema. Tekst započinje pretpostavkom – tvrdnjom koja je neprovjerena, nedokazana.

Trifunović nije stao samo na vrijeđanju sudionika konferencije, nego je u uvodu članka predstavio kardinala Müllera kao žestokog protivniku pape Franje. Biti kritičar i žestoki protivnik pojmovi su koji imaju posve drugačije značenje. Nepoznavanje hrvatskog jezika nije opravdanje za zlostavljanje jezika.

Žestoki protivnik je onaj koji djeluje protiv nekoga (npr. car Neron je žestoki protivnik kršćana jer ih je progonio), a kritičar znači biti osoba koja prosuđuje i analizira što je druga osoba rekla. Žestoki protivnici pape Franje oni su koji otvoreno blagoslivljaju homoseksualne parove, iako je Kongregacija (Dikasterij) za nauk vjere izdala dokument kojim se zabranjuje blagoslov parova u protuprirodnom odnosu.

Nadalje, prije početka pamfletskog napada na sudionike konferencije, autor iznosi još jednu neprovjerenu tezu: „Kaptol je navodno doznao iz medija (za konferenciju)“. Teza nije točna. Prije više od mjesec dana vijest o međunarodnoj konferenciji „Stojte čvrsto u vjeri“ objavila je Informativna katolička agencija, mrežna stranica Hrvatske biskupske konferencije. Neinformiranost pojedinih klerika, navodnih anonimnih izvora s Kaptola, nije opravdanje za novinarovu neinformiranost.

Trifunovićev članak, koliko god bio obojen ideologijom ljevičarskog napada na katolike, pokazuje jednu zanimljivu stvar. Pokazuje čitatelju što je pamfletski tekst, a to je posljedica, barem u slučaju Trifunovića, nepoznavanja nauka Katoličke crkve. Najbolji dokaz za to je zadnji odlomak članka u kojem autor tvrdi da je kardinal Müller žestoki protivnik pričešćivanja razvedenih, protivnik ređenja žena…

Možda bi Trifunović trebao pročitao Katekizam Katoličke crkve ili neke temeljne dokumente – kao što je apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. „Ordinatio Sacredotalis“, kojim se potvrđuje da „Crkva nije ovlaštena davati svećeničko ređenje ženama, te da taj nauk treba definitivno prihvatiti“ – prije nego prozove njemačkog kardinala zbog njegova protivljenja ređenju žena.

Pamflet zaključuje tezom o Müllerovu potvrđivanju „narativa o Stepincu“. Kakav je to narativ? Zar Stepinac nije blaženik Katoličke crkve? Ili je Trifunoviću privlačniji narativ o Stepincu koji je zastupao Inoslav Bešker?

Na to pitanje nemamo odgovor, ali članak u 24sata potvrdio je tri stvari o Trifunoviću: poklonik je njemačke teologije isključivosti, zaljubljenik je u jugonostalgične novinare i ne poznaje materiju o kojoj piše.

Zar novine 24sata nemaju boljeg kolumnista da napadne subotnju međunarodnu konferenciju katolika? Jer, evo, ovaj magistar teologije niti nakon pet godina studija teologije ne zna kako bi to trebalo napraviti. Vjerojatno je njegov gospodar, onaj koji mu je dao sve ove ‘točne informacije’, mislio da će Trifunović bolje napraviti svoj posao, ali je zaboravio gdje je novinar studirao.