Zastrašujući niz međunarodnih i unutrašnjih izazova dolazi do vrhunca, a ova bi se godina, prema tekstu Simona Tisdalla u „The Guardianu“, mogla za Europsku uniju pretvoriti u noćnu moru.
Navodi se primjer krize u Crvenom moru gdje Hutiji, koje podupire Iran, napadaju brodove nakon početka rata u Gazi. Oko 40 posto trgovine EU-a u Aziji i na Bliskom istoku ide preko Sueskog kanala što stvara velike probleme za lance opskrbe. SAD i Velika Britanija uzvratile su udarima na položaje Hutija, a unatoč potrebi za hitnošću politička elita Europske unije odgađa donošenje odluke o protumjerama.
Sve ovo, piše Tisdalli u „The Guardianu“, otkriva neke posebnosti EU-a: podijeljenost u pogledu praćenja američkog vodstva, strah od ulaska u rat i podijeljena savjetodavna tijela. Drijemajući na kormilu, Europa ponovno ne uspijeva spojiti vlastiti interes i aspiracije kao globalni akter s pravovremenom, konkretnom i udruženom akcijom.
Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku, nedavno je iznio mirovni plan u 10 točaka za Palestinu, no Izrael Katz, izraelski ministar vanjskih poslova, to je ignorirao. U tekstu se spominje i politika koja nanosi štetu Ukrajini, gdje, dodaje se, nakon dvije godine rata, Rusija polako preuzima prednost.
Kao problem nameće se i mogući povratak Trumpa u Bijelu kuću. Ovaj bi put, ističe se, Trump mogao ispuniti obećanje o izlasku SAD-a iz NATO-a što bi ugrozilo europske interese i europsku kolektivnu sigurnost. Planovi o izgradnji strateške autonomije i zajedničke europske vojske skupljaju prašinu. Ni Njemačka, gdje jača desnica, ne daje Europi političko i strateško vodstvo.
Ne jača, međutim, desnica samo u Europi, nego i diljem Europe. Nove ankete Europskog savjeta za vanjske poslove sugeriraju da će, kako se navodi, „antieuropske“ stranke, uglavnom desnog usmjerenja, ostvariti velik uspjeh na izborima za EU, ali i na nacionalnim izborima. Kriza vodstva prepoznaje se kao jedan od ključnih problema EU-a.
Pad broja stanovnika, ali i ekonomske moći
Slične ocjene o Europskoj uniji iznio je prošle godine i Politico kad je pisao o geopolitičkoj impotenciji EU-a. Politico je istaknuo da Europa više ne mora brinuti zbog zajedljive opaske sada pokojnog Henryja Kissingera o tome da nema koga pozvati ako se želi čuti s Europom. Nitko više i ne zove.
„Od bezbroj geostrateških iluzija – koje su bile razorene posljednjih dana – one koji borave na Starom kontinentu najviše bi trebalo otrijezniti sljedeće: nikog više nije briga šta Europa misli. Na više različitih žarišnih tačaka, od Nagorno-Karabaha do Kosova i Izraela – Europa je svedena na ulogu blagonaklone nevladine organizacije, čija je humanitarna pomoć dobrodošla, ali koja se u svakom drugom smislu ignorira”.
Osim navedenoga, i ekonomska moć Europe opada, a u budućnosti taj će se trend nastaviti. Početkom 20. stoljeća Europa je sudjelovala s gotovo 25 posto u ukupnom broju svjetskog stanovnika, a već podosta vremena taj je broj manji od deset posto.
Ekonomska moć ipak je držala EU kao relevantnog faktora međunarodnih odnosa. No već je i Jean-Claude Juncker u svom završnom govoru kao predsjednik Europske komisije 2019. rekao da će i ekonomska moć Europe opadati.
U okolnostima povratka sukoba velikih sila, pojačanog naoružavanja i sve češćeg spominjanja mogućega novoga velikog rata, čelnici EU-a trebali bi se ozbiljno zamisliti nad budućnošću Unije. Dosadašnje, često autodestruktivne i protuživotne politike, vode jedino u propast Staroga kontinenta.
